Kad dijabetičara Lea pitaju što mu je to na ruci, on uzvraća: 'Ma, mama mi je stavila GPS'

Ovaj osnovnoškolac iz okolice Čakovca javnosti je postao poznat kad je majka Sandra ispričala kako mu je cijelu noć spašavala život od dijabetičke kome. Upozorila je na potrebu svih ovakvih mališana za glukagonom u spreju, lijekom koji nije na listi HZZO-a, a njima bi uklonio veliki strah iz njihova života. Lijek koji dobivaju od HZZO-a je u igli, a sastav se treba znati dozirati i ubrizgati, i sve to u sekundama, što je iznimno riskantno.

Leo Fučec (11) živi s dijabetesom otkako je imao godinu i pol dana, a kako je prihvatio bolest i igle, najbolje opisuje njegova majka Sandra.

- Uza svu strepnju i brigu koje imamo u ovoj bolesti, Leo i njegove dosjetke su nas znale zaista nasmijati do suza, naravno kad problem riješimo. Vrlo rano u vrtiću shvatio je da mu tete, ako se baci na pod i govori da mu je loše, uskaču s bombonima da dižu šećer, pa bi tako umjesto obroka jeo bombone, dok to nismo riješili - priča nam majka Sandra. Sjeća se i kad je baka ispekla kuglof, koji Leo ne smije jesti, ostavila ga na stolu, a pronašla ga “počupanog”.

- Tvrdio je da ga nije ni taknuo, no šećer ne laže, a kad smo ga izmjerili, bio je iznad 20. No, to je odrastanje s djetetom koje morate učiti odmalena na odricanje i brigu o sebi kakva priliči odraslima - kaže nam majka. Leo je uspješan sportaš. Prošao je razne tečajeve, od borbenih vještina preko rukometa, košarke, biciklističkih kampova, pa do trčanja i sad igra nogomet te jedva čeka da majka ne bude njegova sjenka.

- Išao sam sa školom u Zagreb sam i to mi je bio najbolji dan u životu - kaže nam Leo pa pojašnjava: “Išli smo u McDonald’s i mama mi je dala da si kupim i pojedem što hoću. Super je bilo”. Majka dodaje: “Da, bilo je super jer je kupio hrane koliko je novca imao. Dakle, kupio je što nije mogao pojesti i što, naravno, ne bi smio, no jasno je da mora nekad to i prekršiti”. Šećer mu je divljao, no spustili su ga inzulinom.

- Leo je, kako priliči njegovoj dobi, zvrkast, razigran ponekad i ‘zgriješi’, ali brzo preuzima brigu o sebi i bude odgovoran - kaže nam majka. Nema te igle i slabosti koja Leu ubija volju za zabavom.

- Meni šećer ne smeta, ja sam vam poseban - kaže nam Leo, koji doista ima i poseban smisao za humor. Kaže nam kako mu često svi znaju dosađivati i ispitivati ga što to nosi na ruci, a on im samo dobaci:

- Mama mi je ugradila GPS. 

Lijek Baqsimi ovoj djeci puno znači

Dijabetičari na inzulinu, pa tako i ovi mališani mogu pasti u hipoglikemiju koja vodi do dijabetičke kome. Izgube svijest i kako šećer pada, tako im se tijelo grči i ide prema dijabetičkoj komi. Onaj tko je uz njih doslovce mora odmah dati glukagon. Taj lijek HZZO ima na listi, no u zastarjeloj metodi. Radi se o lijeku koji se mora na pravilan način zamućkati i znati dozirati za pojedinu osobu te potom ubrizgati dijabetičaru injekcijom. Nikad ne znaju hoće li im se to dogoditi, kad i gdje, a ovaj lijek mora biti u hladnjaku. Zbog toga dijabetičarske udruge traže da se na listu HZZO-a uvrsti Baqsimi, glukagon u spreju, koji može biti uvijek uz oboljele i svatko ga može dati. Iz HALMED-a kažu kako to nije generički lijek, što znači da ga se može uvrstiti na listu, no HZZO tvrdi da im Pravilnik to brani jer već imaju lijek s glukagonom na listi. Ništa se ne pita oboljele, a razlika u cijeni je oko 500 kuna.