Ljiljana i Mirko Bočkaj upoznali su se prije 18 godina. Vjenčali su se 1994. Prošli su gotovo sva ratišta. Dobili su dvoje djece. Ljiljana je bila jedina žena u satniji
LJUBAV S FRONTA
Kad Tigrica voli Pumu: Ljiljana i Mirko zaljubili se u vihoru rata
Na 20. obljetnicu 1. gardijske brigade Tigrovi Ljiljana (48) i Mirko (51) Bočkaj iz Seketina kraj Varaždina bez riječi su šetali pistom zagrebačke vojarne Croatia. Prije 18 godina, u jeku rata, na toj su pisti službeno započeli svoju ljubavnu vezu. I danas se živo sjećaju svog prvog, nimalo romantičnog poznanstva u rujnu 1992. godine u Kleku.
Sama pečem kruh zato što ga nemam od čega kupiti, Ljiljana o teškoj situaciji
- Došao sam na šank, a sve je bilo puno momaka iz voda. Jedan je sjedio u kutu i samo sam čuo ženski glas, no nigdje nisam vidio ženu. Kako je bila kratko ošišana, tek sam poslije shvatio da je to moja Ljilja. Tu sam je zapazio, a prvi put smo razgovarali malo poslije kad je došla do šanka i rekla: ‘Daj mi kolu, ovaj mali plaća’ - prisjeća se Mirko. Kad je Ljiljanu nedugo nakon toga sreo u vojarni Croatia, izašli su na piće i počeli razgovarati.
Da nije bilo Udruge Štraser, djeca nam ne bi imala knjige, Mirko o nedostatku novca
- Rekla sam mu da već imamo godina i da bismo mogli probati hodati. Ako će ići, oženit ćemo se i imati djecu. I tako smo počeli. Oženili smo se 5. veljače 1994. u kući Mirkova rođaka - prisjeća se Ljiljana. Naviknuta na vojnu uniformu, jedva je čekala da sa sebe skine vjenčanicu i šminku. Dobili su dvoje djece, Barbaru (16) i Ivana (13).
- U braku smo 16 godina. Slažemo se i o svemu dogovaramo. Ovaj brak može opstati samo zato što znamo što je svatko od nas prošao - kaže Mirko, koji je 1993. prešao u 7. gardijsku brigadu, Pume. Unatoč bogatim ratnim putevima, životnu harmoniju remeti teška financijska siutacija. Da nema dobrih ljudi, prijatelja iz rata koji im pomažu, kažu da bi umrli od gladi.
- Sama pečem kruh, jer ga nemam od čega kupiti kad sve poplaćam. A samo želimo pristojan život - kaže Ljiljana.
Bila jedina žena u svojoj satniji
Ljiljana je u rat došla kao običan vojnik. Napustila je posao u Astri i nogomet te uzela pušku u ruke. Bila je jedina žena u satniji, ali ravnopravna s kolegama. Pucala je, išla u čišćenje, u rovove, spavala s automatom na prsima. Bila je među najboljim vojnicima.
Prošli su gotovo sva ratišta
1991. Mirko je bio u bazi Tigrova u Rakitju. Prošao je sve bojišnice, a na dubrovačkom zaleđu upoznao je Ljiljanu
1992. Ljiljana je bila na bojišnici kraj Novske
1994. Ljiljana i Mirko vjenčali su se u kući Mirkova rođaka
2010. Žive kraj Varaždina
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
