Izgubili smo kolegu. Branimir Kompesak nije dočekao svoj 44. rođendan. “Ma, napali su me neki račići...sitni, mali račići...riješit ću ja to”...
Kako je kolega Kompesak ipak na kraju ubio rak...
Izgubili smo kolegu. Branimir Kompesak nije dočekao svoj 44. rođendan. “Ma, napali su me neki račići...sitni, mali račići...riješit ću ja to”, rekao je prije godinu i pol kad je dobio dijagnozu. I ako smo nekom vjerovali da će pobjediti rak, to je bio Kompe. Tako pun energije, vječno nasmijan, sa smislom za humor koji nije znao za loše dane. Koliko je ljudi u stanju osam sati na dan raditi vrlo odgovoran posao u Fini pa nakon toga loviti novinarske priče? I još biti otac i povremeno svirati u bendu? Branimir Kompesak bio je čovjek u čijem rječniku nije postojala riječ poraz. Ja hoću živjeti, ja još imam snage, govorio je i nakon 11 ciklusa kemoterapije. Prije mjesec i pol shvatio je da mu liječnici ovdje više ne mogu pomoći i otišao u Indoneziju kod iscjelitelja, ali nije bilo koristi. Neću samo ja umrijeti, ubit ću i taj rak, prkosio je Kompe pred sam kraj. I ubio ga je u utorak, malo prije ponoći, u njegovo omiljeno doba dana.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
