Putinov nagli uspon do privremenog predsjednika uklonio je svaku preostalu sumnju u rezultat izbora. Ne samo da će dobiti tri mjeseca u ulozi najprisutnije i najmoćnije osobe u Rusiji, kao i podršku cijeloga državnog aparata, nego će i izbori biti tri mjeseca prije nego što je konkurencija očekivala. Putin se u mjesecima koji su prethodili izborima 26. ožujka 2000. stalno pojavljivao na televiziji, s jednom iznimkom. Nastavljajući Jeljcinovu tradiciju, odbio je sudjelovati u bilo kakvoj raspravi s drugim kandidatima. Putin je pobijedio s 53,4% glasova, gotovo dvostruko više od Zjuganova, čime je izbjegao drugi krug, u koji bi se išlo da nije osvojio više od polovice glasova. U izbornoj noći pratio sam na televiziji rezultate s nekoliko gostiju iz Amerike, koje je zanimalo kako će početi doba nakon Jeljcina. Jedan od njih bio je Chris Cox, kongresmen iz Kalifornije, veliki zagovornik demokracije u Rusiji i međusobne suradnje, kao i osobni prijatelj. Među ostalim gostima te večeri bili su James Woolsey, direktor CIA-e iz vremena Clintona, i Alexander Haig, prvi ministar vanjskih poslova Ronalda Reagana. Sjećam se kako smo te večeri pažljivo pratili Putinove rezultate. Stalno se držao na oko 47%, a potom je za manje od sat vremena skočio na 53% i nakon toga se više odatle nije micao. Za Putina bi odlazak u drugi krug bio neugodan. On je unaprijed bio onaj izabrani, vrijeme nesigurnosti bilo je završeno.