Od otkrića jednog od ključnih dokaza, snimke nadzornih kamera u zagrebačkom restoranu Marcellino do pravomoćne presude protiv Sanadera prošlo je skoro deset godina
SNIMKA KOJA IH JE USOSILA
Kako su pali Sanader i Hernadi: Kompromitirajući video ležao u 'arhivi' restorana dvije godine
Vrhovni sud potvrdio je presudu bivšem premijeru Ivi Sanaderu za primanje i davanje mita zbog čega je osuđen na šest godina zatvora, dok je bivši šef uprave MOL-a Zsolt Hernádi dobio dvije. Time je slučaj mita od deset milijuna eura konačno završen.
Jedan od ključnih dokaza za završetak ove sudske trakavice je video snimka nadzorne kamere iz zagrebačkog restorana Marcellino na kojoj se vide Sanader i Hernadi u razgovoru tijekom kojega bivši premijer i predsjednik uprave MOL-a razmjenjuju papirić na kojem je Sanader prethodno nešto zapisao. Također Sanader se vidi kako iz mobilnog telefona vadi bateriju, a iz svog mobitela ju je izvadio i Hernadi. Kako je kasnije objavljeno, Sanader je na papiriću zapisao iznos mita kojeg je tražio od Hernadija.
Snimka je nastala u listopadu 2009. godine u restoranu Marcellino, koji je u međuvremenu zatvoren. Cijela snimka traje četiri minute, a vlasnik restorana Mario Čerhak ju je čuvao dvije godine. Upravo zbog toga je Sanaderova obrana, Jadranka Sloković i Čedo Prodanović, tražila da snimka ne bude dokaz na sudu, jer je morala biti uništena, obzirom da je svrha nadzora bila isključivo u svrhu očuvanja sigurnosti osoba i objekta. No, suda Ivan Turudić je mislio drukčije i snimka je uvrštena kao dokaz i puštena u sudnici.
DORH za snimku doznao od novinara
Sama snimka zapravo je poprilično benigna. Bez zvuka, relativno loše kvalitete, kakve su uostalom i sve snimke nadzornih kamera i način na koji je uopće dospjela u javnost prilično je bizaran. Naime, informacija o postojanju snimke se prvo pojavila u Jutarnjem listu. Jedan od urednika te novine sasvim je slučajno od Čerhaka doznao da ima tu snimku i Jutarnji o tome objavljuje tekst 31. listopada 2011. godine. Kada su doznali za snimku poslali su upit DORH-u i DORH je tako prvi put doznao da postoji kompromitirajuća snimka Sanadera i Hernadija iz nekog restorana. Zašto ju je Čerhak čuvao dvije godine i s kojim motivom je otkrio njeno postojanje, od danas nije baš sasvim razjašnjeno.
DORH je snimku ubrzo zatražio od vlasnika Marcellina. Predsjedavajući sudskog vijeća Ivan Turudić prihvatio ju je kao dokaz.
"Sanaderovo osiguranje znalo je za snimanje... Posvuda su istaknute obavijesti o videonadzoru", izjavio je svojevremeno Čerhak.
Kasnije je Čerhak govorio da je on zapravo žrtva u svemu tome.
"Naravno da se smatram žrtvom. Dimenzija te žrtve može biti diskutabilna. Moj restoran imao je samo scensku ulogu za događaje vezane uz taj posjet, isto kao što je imao istu scensku ulogu i za desetine tisuća drugih posjeta. Moj restoran i videonadzor nikada nisu bili odgovorni ni za jedan postupak bilo kojega gosta. Kao što za ovaj naš razgovor, naš susret i za naš odnos i eventualne probleme nastale unutar našeg odnosa mi ne bismo trebali kriviti ovaj prostor i njegov videonadzor. To su elementi pristojnog razuma. Na žalost, pristojnog razuma u Lijepoj Našoj odavno nema. To se najbolje vidi u nadrealnom iscrpljivanju između virtualnih partizana i ustaša, latinično-ćiriličnih problema i svega ostalog što se pojavljuje kao nuspojava beskonačnih tranzicijskih ciklusa na koje je naša domovina osuđena", ispričao je u razgovoru za Večernji list.
Sve do ove pravomoćne presude Čerhak je bio jedina žrtva oko priče s video nadzorom. Negativna reklama je učinila svoje, pa je danas od njegova restorana ostala još samo na ulazu metalna tabla s imenom. Otada je prošlo deset godina i tek sad je potvrđena pravomoćna presuda.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
