Kaos u maloj zemlji u kojoj bi demokraciju uvodio četnik...

U Crnoj Gori vlada opći metež, opsadno stanje, ljudi su na ulicama, žele svrgnuti premijera Milu Đukanovića, političara koji je neprekidno na vlasti već 25 godina.

U Podgorici je, naime, u subotu navečer održan prosvjed prosrpski orijentiranog oporbenog Demokratskog fronta, s kojeg su organizatori zatražili od predsjednika vlade i Skupštine, Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića, da ispune njihov zahtjev da podnesu ostavke i da se formira prijelazna vlada. Crnogorskog premijera su optužili za korupciju i autoritarno ponašanje. Skupilo se oko 15 tisuća ljudi koji su u glas uzvikivali "Milo lopove". Mnogi su držali transparente „Past ćeš Milo lopove“,“Zbog vas smo, ubice, izašli na ulice“,“Milo pizdo, Kosovo si izdo“...

REUTERS/PIXSELL

Demonstranti su policiju gađali bocama i kamenjem, a bacane su i baklje i suzavci. Nakon što su nasilno pokušali ući u zgradu Skupštine policija je odgovorila topovskim udarima i suzavcem. Ozlijeđeno je oko 40-ak ljudi.

Četniku Mandiću "puna usta" demokracije!

Policija ih je rastjerala, uhitila vođu Andriju Mandića, lidera demokratskog fronta koji se nalazio na čelu prosvjedničke povorke a koji je inače četnički vojvoda.  Titulu mu je 2007. navodno osobno dodijelio sam Vojislav Šešelj. Kad je Crna Gora priznala Kosovo štrajkao je glađu deset dana u znak protesta. I sad upravo on i njegovi pristaše traže uvođenje demokracije u Crnoj Gori.

Screenshot

- U cijelu ovu priču upleteni su vanjski interesi Rusije koja ne želi Crnu Goru u NATO-u. A u toj zemlji dugo je bio prisutan ruski ekonomski interes. I oduvijek vlada podjela između onih prosrpski orijentiranih koji bi se vezali za susjede na istoku i onih koji žele samostalnost i suradnju sa zapadnim zemljama - kazao nam je politolog Branko Caratan.

Predsjednik vlade Crne Gore Milo Đukanović izravno je i optužio Rusiju za potporu prosvjedima u njegovoj zemlji kroz koje oporbene političke stranke pokušavaju zaustaviti crnogorsko uključenje u NATO.

REUTERS/PIXSELL

- U subotu su prosvjedi prerasli  u otvoreno, brutalno nasilje, u pokušaj zauzimanja državnih institucija, dakle u pokušaj definitivno nasilnog rušenja vlasti  i onda je, naravno, moralo doći do odgovora policije,To je bio pokušaj ugrožavanja ustavnog poretka Crne Gore, s jasnom ambicijom da dođe do nasilne smjene vlasti i do revizije strateškog pravca državne politike Crne Gore - kazao je Đukanović koji smatra da prosrpske stranke koje organiziraju prosvjede protiv crnogorske vlade žele njeno rušenje jer drže kako bi ulaskom Crne Gore u NATO izgubili svaku mogućnost "poništavanja neovisnosti Crne Gore".

Mala zemlja velikih podjela

Crna Gora, koja je započela pristupne pregovore s Europskom unijom u lipnju 2012, mogla bi 2016. dobiti poziv za NATO. Većina stranaka osim Andrije Mandića i njegovih kolega iz skupštine zalaže se za to da se o ulasku u NATO odluči u skupštini jer referendum o tome ne bi prošao.

- Milo Đukanović susreće se sad s jednom od najozbiljnijih političkih kriza otkad je na vlasti, a na vlasti je stvarno već jako dugo. Dosad je uspješno rješavao sve krize pa se može očekivati da će to raditi i ubuduće - istaknuo je Caratan

Ovo nisu prvi prosvjedi, opozicija već duže vrijeme traži Đukanićev odlazak s vlasti. 

Reuters

Crna Gora i devet godina od samostalnosti je zemlja dubokih podjela. I po nacionalnoj, vjerskoj i političkoj osnovi. Podjela u većinski pravoslavnoj zemlji najjače se ipak zrcali kada je u pitanju crkva. Oko prevlasti se spore Crnogorska i srpska pravoslavna crkva. U Crnoj Gori postoje čak i dvije  akademije znanosti i umjetnosti. Crnogorska koja je prosrpski orijentirana i Dukljanska akademija, osnovana u devedesetima koja je procrnogorska.

Ova bivša jugoslavenska republika ima nešto više od 600.000 stanovnika, a od toga na Crnogorce otpada oko 45 posto a na Srbe 29 posto. Nezaposlenost je oko 20 posto.

Milo Đukanović: Majstor u "prestrojavanju"

U svom političkom razvoju dugogodišnji crnogorski što predsjednik, što premijer, prošao je mnoge faze. Od mladog karijernog komuniste koji je usko surađivao sa Slobodanom Miloševićem (uz čiju je pomoć već sa 29 godina postao premijer Crne Gore), preko sudjelovanja u napadu na Hrvatsku do odricanja od Miloševića i pomirenja s Hrvatskom. I na kraju je upravo on bio taj koji je izvukao Crnu Goru iz zajednice sa Srbijom

Godine 1992. govorio je kako je ponosan što može biti rame uz rame sa Slobodanom Miloševićem u obrani tekovina revolucije te kako najviše od svega mrzi četnike, ustaše i stopostotne Crnogorce. Godinu dana kasnije pričao je kako su Crnogorci ponosni na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost te da vjeruje u zajedničku budućnost i prosperitet.