News

Komentari 5

Kapa do poda: Neda od jutra do mraka čisti i dezinficira već 46 godina. Nikad se nije zarazila

Kapa do poda: Neda od jutra do mraka čisti i dezinficira već 46 godina. Nikad se nije zarazila

Neda Grbeša uskoro bi trebala u zasluženu mirovinu. Bolnica je dovela tri mlade čistačice na obuku, ali teško će dostići status dobre vile poput tete Nede. Ona je u KBC-u i čista i portir i tajnica i medicinska i obična sestra

Splitska Klinika za zarazne bolesti prima pacijente s težim posljedicama korona virusa od Dubrovnika do Zadra, preko cijele Zagore - Imotskog, onda i otoka. Gravitira joj i bliži dio Hercegovine. Imaju i dnevnu bolnicu gdje pacijenti čekaju nalaz na kovid test. Nekad ih se u tim sobama promjeni i troje, četvero u danu. Kako jedan ode, tako se sve temeljito riba, čisti i dezinficira. 

A taj posao odrađuje neumorna teta čistačica, Neda Grbeša, dobra vila zaraznog odjela. Radi tu već 46 godina i niti jednom se nije zarazila! 

POGLEDAJTE VIDEO: Cijepljenje protiv korona virusa

- A da van pravo kažen, nisan se ni cijepila - dodaje kratko dok stojimo na hodniku klinike. Priča nam tada kako izgleda njen običan radni dan:  

- Trka od jutra do mraka! Najprije ide presvlačenje u garderobi, stavljanje opreme, onda treba izbacit visokorizični otpad iz soba - na njega pišemo datume, svaka kanta se čvrsto veže i pažljivo odlaže. Pa treba sredit stakla, prozore. Tad sestre u sobe ulaze - ide njega bolesnika, terapije, tko se sprema za rengen, tko za premještaj. Kad one naprave svoje, peru se podovi, ide dezinfekcija. Svaka soba ima dva lavandina i tuš kadu, sve to treba sredit! - u dahu će teta Neda mašući metlom po hodniku dok razgovaramo. Iako je kristalno čist, navika je navika.

- I to vam je tako po cijele dane. Nosim troje rukavice. Kad završim s poslom, sve ih perem, sloj po sloj, skineš jedne, opereš druge, opereš treće, sve se to baca. Maramu s glave obavezno skidam prema natrag, ne smije se prema licu. Obavezno naopako! A svaka krpa za pod nakon čišćenja sobe ide u smeće! - nastavlja Neda.

Sad joj je, kaže, još i dobro kako je bilo za vrućih mjeseci: 

- Liti je bilo strašno vruće u kombinezonima, to je jezivo. Ne zato što se znojiš pa ti bude sparno nego umireš od žeđi. A dok se napiješ vode to je opet procedura... - usput će Neda.

Opreme ima, na to se ne žali. Šta god joj zatreba vrlo brzo se pojavi. Hvali predstojnika Klinike za zarazne bolesti, dr. Ivu Ivića. Pravi je, kaže. Uvijek izađe u susret. Evo sad je našao tri mlađe kolegice da joj pomognu, ali i dalje nije lako. A i kad Neda ode u mirovinu trebat će ih šest da je zamjene, primjećujemo mi.  

- Mene noge doslovce žare od hodanja! To je tako bila subota, bila nedilja - veli čistačica pomirena sa sudbinom. Tad prolaze neki ljudi pitaju gdje će naći određenu doktoricu, a Neda im kao pravi skretničar objašnjava da je ta sada na četvrtom katu, sve to ona upućuje i pokazuje "nemojte tamo, ovdje vam je kraće". 

Osmijeh joj je na licu, ali u skoro pet desetljeća koliko pere hodnik zarazne klinike, ne pamti gora vremena: 

- Najgori period je ova korona. Koliko god ljudi da dođe i dalje nema dovoljno osoblja, premoreni smo, nitko nije koristio godišnji od ove godine, onda ga neće ni koristit, a šef je predivan čovik uvik mu se možeš obratit, tu je od pet sati ujutro. svaki dan. Svaka in čast na svemu. Mislin da se svi trudimo koliko god možemo i dajemo sve od sebe, a jedino šta nam ostaje je nadat se da će doć neka bolja vremena!

Najčitaniji članci