Kapetan JNA obećao je pakao u Vinkovcima i to je napravio...

Malo tko u Vinkovcima se ne sjeća 12. rujna 1991. godine. Kad je tog dana krenulo granatiranje na Vinkovce mislilo se da mu nema kraja. Ljutiti kapetan JNA Rodoljub Đorđević dan prije najavio je da će Vinkovce sravniti sa zemljom. Svoje obećanje nije prekršio. Preko 500 projektila pogodilo je Vinkovce.

Fotografije razorenih Vinkovaca Siniše Durakovića preuzete sa portala vukovarsko-srijemske županije. 

- Grad je bombardiran 12. rujna zbog bijega 30 rezervista Jugoslavenske armije. Sve je počelo dan ranije oko 15 sati, kada je kolona koja se kretala iz smjera Mirkovaca stala kod prvog punkta prema gradu, kod policijske patrole.Ti rezervisti su inače bili vojvođanski Mađari koji su se sami i na vlastiti zahtjev predali policijskoj patroli.

Razlog zašto su se rezervisti iz Bačke Palanke predali je što im je rečeno da su pozvani u službu u Suboticu, a kako su ih vozili u kamionima s ceradom nisu znali gdje idu sve dok nisu ugledali tablu Vinkovci i shvatili gdje su. Tada su se odlučili predati na prvom policijskom punktu na ulazu u Vinkovce - prisjeća se vinkovački branitelj, bojnik Željko Stažić. On se 1990.godine uključio u nenaoružane odrede, a od 1991.godine je bio pripadnik rezervne policije i član samostalne vinkovačke satnije koja u to vrijeme početkom 1991. godine osim MUP-a bila jedina naoružana postrojba u Vinkovcima i brojala oko 100 ljudi pod zapovijedanjem Željka Mišića i Ante Giljea.  

Neviđeno razaranje grada

Nakon predaje rezervisti su, kaže nam Stažić,inače umirovljeni djelatni časnik Hrvatske Vojske, odvezeni u jednu od baza MUP-a u Vinkovcima a gdje su s obzirom na nacionalnost izrazili želju da ih se prebaci u Mađarsku. 
- Potom je uslijedio ultimatum iz vinkovačke vojarne od kapetana Đorđevića vinkovačkom kriznom štabu da obećava Vinkovcima pakao ako ne vrate rezerviste 12. rujna do 18 sati - kaže nam Stažić koji je 1991. imao 31 godinu. 
Prve detonacije 12. rujna u Vinkovcima čule su se 18 sati i 7 minuta.

Na fotografiji (gore) Željko Stažić 1991. godine

- Bombardiranje grada potrajalo je do kasno u noć. Vinkovci su u ovom dosad najvećem zločinačkom postupku okupatorske vojske pretrpjeli neviđeno razaranje, grad je tijekom te noći stravično granatiran. Javna rasvjeta bila je potpuno iskopčana, pa je i grad izgledao postapokaliptično, a rijetke pauze između detonacija popunjavale su rafalne paljbe iz lakog naoružanja. Unatoč žestokim granatiranjima tokom proteklog mjeseca ovaj napad je bio neusporediv s bilo čim što je grad proživio te noći - priča nam Stažić te dodaje kako su detonacije nikad nisu bile toliko žestoke. Zahvaljujući pravovremenoj reakciji kriznog stožera za obranu grada i zapovjedništva obrane grada svi Vinkovčani su se na vrijeme sklonili.

Vinkovački strip umjetnik Dubravko Mataković najbolje je pokazao kako su izgledale Vinkovačke jeseni 1991.

Želio im je utjerati strah u kosti

Razaranju je bio posebno izložen sami centar grada te su projektili padali i po zgradi skupštine grada Vinkovaca. Sreća u nesreći je ta, ističe Stažić, da je čitav ovaj pakao grad preživio bez ljudskih žrtava. 

- Trebamo spomenuti pravi razlog bombardiranja kapetana Đorđevića na Vinkovce. To nisu bili odbjegli rezervisti nego su Vinkovci bili strašna smetnja Đorđeviću zato što su bio grad kroz i iz kojeg je išla logistička pomoć za obranu Vukovara. A Đorđević u namjeri da utjera strah u kosti Vinkovčana nije uspio nego je izazvao još veći bunt koji je vodio do blokiranja vinkovačke vojarne i protjerivanju neprijatelja iz grada - zaključio je Stažić u čijoj postrojbi su bila još tri njegova brata, a supruga mu je za vrijeme rata bila liječnica hitne medicinske pomoći u vinkovačkoj bolnici.

Vrijeme opuštanja između granatiranja uz glazbu Tamburaškog sastava Dike ( brigadir Ante Gilja, liječnica Mirjana Stažić, bojnik Željko Stažić, dr. Marija Švagelj i gradonačelnik Vinkovaca Tihomir Zovak)