Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
'Triba se čuvat’, draga moja, nego što nego nosim masku', izjavila je baka Kata, objašnjavajući kako joj je oko ustiju toplije kada je stavi na lice. I ostale kumice nemaju problem s nošenjem maski
(Fotografije priložene uz ovaj članak su iz 2017. godine)
O baki Kati (97) iz Rijeke, inače najstarijoj prodavačici na riječkoj tržnici već smo pisali. Istina, kad je bila koju godinu mlađa.
Ali evo je i danas, zdrava je, čila i vesela, doživjela je i pandemiju, a za Novi list kaže kako joj nije problem staviti masku i prodavati cvijeće nekoliko sati koliko je inače ispred prvog paviljona glavne tržnica u Rijeci.
- Triba se čuvat’, draga moja, nego što nego nosim masku - izjavila je baka Kata, objašnjavajući kako joj je oko ustiju toplije kada je stavi na lice. I ostale kumice nemaju problem s nošenjem maski.
Pred ulazom u mliječni paviljon na glavnoj riječkoj tržnici već godinama je rezervirano mjesto za najstariju riječku “kumicu” - Katicu Rubelj (97), svima znanu kao baka Kata.
Nema tko je ne zna i ne pozdravi dok na svojem malom benčiću već pedeset godina svako jutro dobacuje šale i, ovisno o sezoni, prodaje grančice maslina, imele, proljetne pupoljke, ljubičice, domaće voće, povrće koje uzgaja i bere u svojem vrtu. Rodom iz Budaka kraj Benkovca, gdje je u mladosti čuvala stotinjak ovaca, ova vesela i šaljiva bakica pojašnjava kako je - vaik radila, bila vesela i pivala te nikad ni od koga ništa nije tražila.
- E, dite moje, ja sam na Kozali prodavala cviće kad ovdi niko nije znao što je to. Bilo je to prije pedeset godina. Nema što nemam u vrtu, trišnju, višnju, kruške, kaki, deset stabala smokvi, vinograd, masline, cviće koje ubrano traje deset dana. Imala san i breskvu, na njoj je sunce granjivalo i zalazilo, to su ti bile breskve, a ne ovo danas, to je bez okusa i mirisa. Dođi k meni pa ćeš past na gu’icu, kol’ko toga imam. Do lanjske sam godine sadila i krumpir, ne mogu više, imala sam ja i plastenike, al’ što ćeš, stisle godine. Znaš kako idem u vinograd - postavlja pitanje i na njega odmah odgovara: - Nosim stoličicu, pa kad se umorim, ja sjednem te tako kopam, zalivam i zapivan. Cili život radim na zemlji i sa zemljom i nije mi teško jer imam volju. Zemlja mi je sve dala, i novce i spokoj i zdravu hranu - objašnjava baka Kata tajnu svoje mladolikosti. Dodaje kako joj svaki dan započinje odlaskom autobusom na riječku placu gdje prvo popije kavu, a onda se “baca” na posao da bi popodne nastavila s radom u vrtu. U svemu joj pomaže najmlađi od pet sinova Ivan.
- Najstariji je Mile, pa Rade, ne, ne, onda ide Jure, pa Rade, pa Marko i Ivan, Ranko moj, srce moje, on je osta’ sa mnom - kaže, a na pitanje je li Ranko ili Ivan, odgovora da se zove Ivan, ali da ga od milja zove Ranko jer je “ćaća bio Ivan, pa muž Ivan, puno Ivana u familiji”.
– Ne znam koliko je majki sretno sa sinovima, ali ovaj moj je anđeo, skuva mi, pere, sprema. Sretna sam s njime, isprati me ujutro na autobus i ja krenem - priča vesela i energična baka Kata dodajući da ima i kućne ljubimce - dvije žabe, koje se ljeti igraju vani, a zimi joj pod noge dođu u kuću.
Na pitanje do kada će na tržnicu, odgovara dok bude mogla, dok ostale prodavačice dobacuju kako se ne radi samo o najstarijoj bakici na placi, nego i duhom najmlađoj.
Četiri starija sina ‘razasula’ su se po svijetu s obiteljima, a baka Kata redovito ih je obilazila. No sad joj, kaže, ne daju više da leti avionom, ali joj zato 12 unuka i 10 praunuka redovito dolazi u posjet.
Baka Kata voli dati djeci, koju zove i gura im voće u ruke te od milja viče: ‘Ajde, klipani, dođite, uzmite, i’te, to je bakino!’.
24sata © 2026
