Kerum dijeli srdele. Poklanja ih na proširenju uz cestu, ispred zatvorenog kioska u kvartu Brda gdje je živio kad je tek počinjao poslovni san. Splićani prilaze, ne poštuje se nikakav razmak, ali nose se maske.
Kerum dijeli srdele. Na rukama mu bijele rukavice, a s velikih zvučnika pušta se Mladen Grdović: pjesma Dalmatinac sam. Kako otkuca zadnji takt, tako počne iznova. Nasnimljeni glas pjevača s liste HGS-a čuje se i nekoliko desetaka metara dalje.
Kerum dijeli srdele. Oko njega stranački pripadnici nose majice s natpisima "može li se riba lovit online?" i "može li se poma sadit online?"
Kerum dijeli srdele i građani su presretni. Hvataju ga za ruke, dugo drže, gledaju ozareno i zahvaljuju. Otimaju se za te prozirne kese, a oni uporniji dobiju i majicu.
Kerum dijeli srdele. Rame uz rame s Igorom Stanišićem, predsjednikom Gradskog vijeća grada Splita i članom njegove šire obitelji.
Kerum dijeli srdele i jednom rukom dodaje vrećicu s mrtvom ribom, drugom pažljivo skida masku i okreće se ka mikrofonima i kamerama. Oni ga spremno čekaju.
- Dragi novinari, fala šta ste došli! Dijeljenjen srdela i pomidora obić ćemo splitske kvartove i sela da pokažemo da se živit može i od naše proizvodnje!
Kad uđete u Sabor, koji ćete zakon prvi pogurati? - pitaju novinari.
- Da se 80 posto hrvatskih proizvoda plasira u naše trgovine, to je već Češka uvela. Da država mora otkupiti količine koje OPG-ovi proizvedu!
A što želite poručiti ovim majicama?
- Da je bitna praksa, a ne teorija. Teorije je puno. I filozofije. U nadmetanjima, u sučeljavanjima. Tu bude puno riječi izrečeno koje običan čovik ne razumi. Narod oće radit i zaradit, a teorije koje pričaju kolege ne stoje. Na tin sučeljavanjima njih bar četvero bude koji primaju plaću od države. Oni krizu nemaju. Mi imamo.
Kerum dijeli srdele i u Splitu je običan lipanjski petak. Nebo je pretežno sunčano i aktivnih slučajeva u županiji je 25.
