Klasić: Što je (kome) Oluja?

Što je (kome) Oluja? Za Hrvate je Oluja vojna operacija kojom je 1995. oslobođen dio hrvatskog teritorija okupiran od strane pobunjenog srpskog stanovništva, vojno i politički potpomognutog iz Beograda, tj. Srbije. Pobuna je započela u ljeto 1990. tzv. balvan revolucijom, a kulminirala osnivanjem “države u državi” pod imenom Republika Srpska Krajina (RSK) sa sjedištem u Kninu. Tijekom svega nekoliko dana početkom kolovoza 1995. gotovo bez većeg otpora vojske RSK pripadnici Hrvatske vojske i policije povratili su suverenitet hrvatskih vlasti nad okupiranim teritorijem. Iako među povjesničarima, političarima i braniteljima ne postoji konsenzus oko točnog datuma početka Domovinskog rata, većina će za datum kraja uzeti upravo završetak vojno-redarstvene operacije Oluja. Drugim riječima, Hrvate Oluja asocira na pobjedu, oslobođenje, ponos i mir.

A što Hrvati u Oluji ne žele vidjeti? Nažalost, dokazane zločine koji su se u najvećem broju događali tjednima i mjesecima nakon završetka operacije. Prema višegodišnjem istraživanju Documente, tijekom i nakon Oluje ubijeno je nešto više od tisuću srpskih civila koji su živjeli na području zahvaćenom vojnim operacijama, a na različite su načine devastirane ili u potpunosti uništene tisuće objekata u vlasništvu tamošnjih Srba. Za većinu tih kaznenih djela nisu podignute optužnice pa samim time za većinu navedenih djela, uključujući i ubojstva, nitko zakonski nije ni odgovarao. Spomenuti zločini bili su tema i na Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu. Pa iako su s tim u vezi generali Gotovina, Markač i Čermak, optuženi po zapovjednoj odgovornosti, oslobođeni, iz dokaza koji su prezentirani na sudu nesumnjivo je da su se zločini koji obuhvaćaju “ubojstvo, razaranje, pljačku i nečovječna djela” doista dogodili.

Kronike povjesničara Hrvoje Klasić: Šešeljev i Vučićev odnos prema onome što se događalo 1990-ih ostao je isti

Što je Oluja za Srbe? Jedna od najtragičnijih epizoda u povijesti tog naroda tijekom koje je više od 200 tisuća Srba, pod pritiskom hrvatskih političkih i vojnih vlasti, prognano iz svojih domova, odnosno s teritorija tzv. Republike Srpske Krajine. Prema podacima organizacija koje se u Srbiji bave ovom temom, broj ubijenih srpskih civila penje se i na više od dvije tisuće. Drugim riječima, Oluja Srbe asocira na progon i zločine, a neke čak i na genocid.

A što Srbi u vezi s Olujom ne žele vidjeti? Prije svega vlastitu odgovornost u nizu uzročno-posljedičnih događaja koji su prethodili samoj vojnoj operaciji. Upravo o tome govori i priznanje jednog od vođa pobunjenih Srba, Milana Babića, da je sa Slobodanom Miloševićem sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio protjerati nesrpsko stanovništvo s teritorija Krajine. Ili njegovim riječima: “Dozvolio sam sebi da sudjelujem u progonu, onom najgore vrste, protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini ljudi bili su proganjani, nevini ljudi su nasilno istjerani iz svojih kuća i nevini ljudi su ubijani”. Tužiteljstvo već spomenutog Haškog suda s tim u vezi stavlja na teret političkom i vojnom rukovodstvu RSK da je u suradnji s vlastima u Beogradu od 1991. do 1995. sudjelovalo u zločinima koji su uključivali istrebljenje i ubojstvo više stotina Hrvata i drugih nesrpskih civila širom teritorija Krajine, deportacije više desetaka tisuća Hrvata i drugih nesrpskih civila, te zatvaranje Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva u zatočeničke objekte u kojima su se činila djela mučenja te okrutnog i nehumanog postupanja. Cilj ovih (ne)djela prema tužiteljstvu bio je “prisilno uklanjanje većeg dijela hrvatskog, muslimanskog i drugog nesrpskog stanovništva približno s jedne trećine teritorija Hrvatske i velikih dijelova Bosne i Hercegovine, s ciljem da ta područja postanu dio nove države pod srpskom dominacijom”.

KRONIKE POVJESNIČARA Hrvoje Klasić: Zabrana Bajage dokaz je da smo daleko od demokracije i tolerancije

Gotovo je sigurno da će Oluja, kao i cijeli rat iz 1990-ih, ostati jedan od onih događaja oko kojega će Hrvati i Srbi jako teško postići konsenzus. I to uopće nije zabrinjavajuće ili nešto što karakterizira isključivo hrvatsko-srpske odnose. Slični događaji na sličan način opterećuju brojne narode širom svijeta. Tko je prvi počeo, tko snosi veću odgovornost, što su uzroci, a što posljedice događaja samo su neke od univerzalnih, i često opravdanih, dilema. Ali ono što ne bi smjelo biti opravdano je dijeliti zločine i zločince na “naše” i “njihove” te ih s tim u vezi negirati, tolerirati, pa čak i opravdavati. Jer ono prvo pokazuje kako se suočavamo s prošlošću, dok ovo drugo upozorava kako bismo se sa sličnim situacijama suočavali u budućnosti.