Kome je bilo teže? Milanović i Plenković uspjeli se posvađati oko 'šatoraša' i 'ekstremista'

Naravno da će se Zoran Milanović i Andrej Plenković posvađati oko toga kome je bilo teže: onom prvom sa šatorašima ili onom drugom s ekstremistima među prosvjednicima?

"Vratit ću se u 2014. kada sam bio predsjednik Vlade, a Plenković je bio sitni oportunistički političar koji je razdragano došao pozdraviti one dečke u šatoru", komentirao je Milanović ovih dana, referirajući se na izjavu predsjednika Vlade o ekstremistima među seljacima. "Tamo je bilo svakakvih cvećki, lala i likova, iz svakakvih sfera. Svašta se pričalo, svačim se prijetilo, pa i plinskim bocama i bilo je interesa za ljude iz službi sigurnosti".

Predsjednik države kaže kako "nije te ljude nazivao ekstremistima kao što on naziva ove čudne likove koji se motaju po takvim stvarima", ali podsjeća kako je politička opcija koja nastoji profitirati od prosvjeda "manje opskurna od one koju je on imao prije deset godina".

Njemu je, dakle, bilo teže nego Plenkoviću.

Nije maknuo šatoraše

Danas Milanović prigovara Plenkoviću što je pohodio šatoraše, ali ni on tada kao premijer nije učinio ništa da se ti "dečki u šatoru koji su prijetili i plinskim bocama" sklone iz Savske ceste. Punih 555 dana šatoraši su terorizirali Zagrepčane, prijetili Vladi, pozivali na oružje, rušili vlast, kršili pritom brojne zakone, ugrožavali javnu sigurnost, a onda naposljetku krenuli u juriš na Banske dvore.
Milanović kao premijer nije ih uklonio. Nego je kao političar gledao kako da profitira iz tog prosvjeda, baš kao što je to želio i Plenković.

Na šatorašima je Milanović mobilizirao svoje biračko tijelo, skretao pažnju s promašaja i afera svoje Vlade i stranke, upirao prstom u "opskurnu ekipu" pored koje se on prikazivao u boljem svjetlu, puštao šatoraše da maltretiraju državu kako bi se prikazao kao politička žrtva.

Na kraju je, zahvaljujući šatorašima, umalo sačuvao vlast 2015. godine, da bi zatim s tom "opskurnom ekipom" sjeo za stol i prijateljski ćaskao u kampanji 2016. godine. 

Danas Andrej Plenković primjenjuje istu taktiku s ekstremistima među prosvjednicima.

Ruše ustavni poredak

"Jučer smo shvatili da su se u te prosvjede uključili i pripadnici jedne od dviju ekstremističkih skupina koje su identificirale sigurnosne službe", izjavio je premijer ovoga tjedna, dodajući kako se radi o ljudima koji bi "rušili ustavni poredak nasilnim metodama" te da su se "uključili kao glasnogovornici kvazi-poljoprivrednika i kvazi-svinjogojaca".

"To je poanta onoga što sam rekao jučer", kazao je Plenković, "da je ovaj kvaziprosvjed toliko apsurdan da su se u njega ukrcali i oni koji veze s njim nemaju, a imaju drugu agendu. To su politički prosvjedi, što strančica, što grupacija koje bi mogle nasilnim metodama ugroziti ustavnopravni poredak zemlje", kazao je Plenković.

Postoji, dakle, veće zlo od predsjednika Vlade. Ekstremisti i teroristi žele nasilnim metodama rušiti ustavni poredak, što je upravo ono što su radili šatoraši u Milanovićevu mandatu, a sada se Plenković želi prikazati njihovom žrtvom.

Manje zlo

I to kako bi pridobio simpatije javnosti, kako bi skrenuo pažnju s nezadovoljstva seljaka, kako bi se prikazao kao manje zlo, upozorio kako ima onih koji su gori od njega, mobilizirao stranku i glasače, te skrenuo pažnju sa skandala i afera.

Doduše, Plenković nije primijetio ekstremiste na komemoraciji u Vukovaru, jer mu to u tom trenutku nije politički odgovaralo.

Primjećuje ih samo kad se on nađe na njihovu nišanu.

Zoran Milanović danas umanjuje opasnost od tih ekstremista kao što je Plenković umanjivao opasnost od šatoraša. I premijer želi politički profitirati od tih terorista i ekstremista, koje ritualno izvlači u javnost pozivajući se na izvještaje SOA-e kad god se nađe u političkom škripcu, baš kao što je Milanović puštao šatoraše da frustriraju birače ljevice koji su shvatili da im prijeti veća opasnost od loše SDP-ove vlade.

Jezik šatoraša

To što Milanović kasnije progovorio jezikom šatoraša, o Plenkoviću "udbašu" i "majci vojnom lekaru", o Haškom sudu, o Srbima i Bošnjacima, samo govori o tome kako su obojica pronašla način kako politički se ogrebati za radikale, ekstremiste i "opskurnu ekipu".

Uostalom, da je Milanović maknuo šatoraše, Plenković ih ne bi mogao doći "razdragano ih pozdraviti".

Premijer Plenković danas ne upozorava na ekstremiste u kontekstu zaštite građana i javnosti, već prvenstveno u svrhu osobne zaštite i preuzimanja uloge žrtve, kao što Milanović nije svojedobno sklonio šatoraše i plinske boce sa zagrebačkih ulica u interesu građana - pa čak ni zbog zaštite svog ministra branitelja Freda Matića  - već ih je tolerirao za svoje političke probitke.

A sada se prepiru oko toga kome je bilo gore, Milanoviću sa šatorašima ili Plenkoviću s teroristima? 

Navalili na Banske dvore

Istina je da su i jedni i  drugi u određenom trenutku navalili na vrata Banskih dvora: jedni su se tukli s policijom i hvatali specijalce za vrat, a drugi pucali na policajce ispred Vlade, dok njihovi sljedbenici danas dolaze u ratnoj spremi na prosvjede seljaka.

I obojica su, Milanović i Plenković, u jednom trenutku bili žrtve ekstremista, a u drugom podržavali te ekstremiste ili barem umanjivali ozbiljnost njihove prijetnje.

Njima je uvijek bilo najteže. Svakako puno teže nego onom drugom.