Umjesto da Vlada provodi neutralnu politiku prema suzbijanju korupcije, koju opišemo kao ‘ako su te ulovili, sama si kriva’, ona mora donositi antikorupcijske zakone, rapidno povećati transparentnost i suzbijati strančarenje pri zapošljavanju, sve suprotno nego dosad
DA SMO BAREM ESTONIJA
Korupcija određuje napredak, a mi se nemamo čemu nadati
*autor je prodekan i šef dodiplomskog studija Business Analytics na ZŠEM-u te profesor na Građevinskom fakultetu u Rijeci.
Hrvatska je nedavno dobila novu Nacionalnu razvojnu strategiju vjerojatno da opravda milijarde eura koje će se sliti, nažalost, najviše u javni sektor. Ali mi smo i ranijih desetljeća imali strategije i vizionarske planove koji su opisivali blistavu budućnost, no umjesto da smo išli prema gore, išli smo postojano prema dolje.
Jasno, strategiju može pisati svaka baba, ali ono što svaka baba ne može, ne može realizirati strategiju. Usput, po čemu možete vidjeti da je neka strategija slaba? Strategija je slaba kad nema predložene metrike kojom se može provjeravati njena realizacija. Svake godine. A metrika postoji.
Dakle, mene je kao znanstvenika koji se bavi otpornošću društvenih i tehnoloških sustava na vanjske šokove zaintrigirala izjava premijera Plenkovića kako “moramo vidjeti kako osnažiti otpornost države i društva na unutarnje i vanjske šokove”. Da malo podučim Vladu, da bi država bila otporna na vanjske šokove, ona mora biti efikasna, a najbolja mjera za efikasnost je kolika je korupcija u toj državi.
A pogledajmo što su ova vlada, ali i prethodna, jer imale su istog premijera, učinile u zadnjih pet godina. Dakle, među 27 zemalja
trenutno smo u Europskoj uniji 24. na listi korupcije. Samo su Rumunjska, Mađarska i Bugarska korumpiranije od Hrvatske. U tablici 1 za jedan set zemalja možete vidjeti indeks korupcije za 2012., 2015. i 2019. (Transparency Intl.).
Primijetite da su indeksi korupcije zadani od nula (što je malo čudan izbor za maksimalnu korupciju) do 100 (nepostojanje korupcije). Kao orijentir, Danska i Novi Zeland imaju indeks 87, Finska 86, Singapur i Švicarska 85, a Bugarska kao najkorumpiranija u EU ima indeks 43. Dakle, iz tablice 1 vidimo kako smo u 2012., u vrijeme Milanovićeve vlade, bili manje korumpirani od Grčke, Bugarske, Italije, Rumunjske i Slovačke. U 2015., dolaskom Plenkovićeve prve vlade, ali što je rezultat ranije vlade, šest je zemalja bilo korumpiranije, pa grubo rečeno i efikasnije, od Hrvatske, a to su bile Bugarska, Italija, Rumunjska, Grčka, Slovačka i Mađarska.
Prošle godine, ponovimo, samo su tri zemlje bile lošije od nas. Dakle u pet godina smo se srozali naspram drugih, a sad bismo u deset godina, dakle u samo dvaput duljem vremenu, trebali postati europsko čudo.
S kojim to mjerama?
Koji bi to ljudi realizirali, je li oni koji u pet godina nisu gotovo ništa učinili u suzbijanju korupcije? Usput, tko ih je sprečavao da suzbijaju korupciju od 2015.? Dakle, trebali bismo povjerovati Vladi da ćemo za deset godina biti uspješni, mladi, pravit ćemo puno djece, a u zadnjih pet godina ne da nismo napredovali nego smo nazadovali naspram drugih.
Dakle, dobra metrika za realizaciju reformi i Strategije je indeks korupcije, on ne laže. Ako ti je taj indeks kao u Njemačkoj, i živiš slično kao Nijemci. To znači, ako za deset godina budemo uspješna zemlja, očekujem indeks barem jednak slovenskom, dakle 60 ili, još bolje, estonskom, 74. A da to postignemo, moramo indeks korupcije svake godine mijenjati između 2 i 3. Ali da bi bilo tako, vlastodršci se sami moraju promijeniti, ne smiju biti puki promatrači zbivanja, oni moraju reformirati društvo, donositi antikorupcijske zakone.
Zanimljiv je slučaj Grčke, koja nam uvijek treba biti na pameti. Prije osam godina ta je zemlja po korupciji bila ravna afričkim zemljama, a onda je nastupio bailout, praktični bankrot, i od zemlje koja je 2012. imala bolji standard (BDP po glavi u kupovnoj moći) od svih bivših socijalističkih zemalja danas imaju bolji samo od nas i Bugara. I zanimljivo, kad ti zemlju počnu nadzirati stranci, dakle vjerovnici, stvari se počnu iznenada mijenjati.
Da, u 2012. Grci su bili znatno korumpiraniji od Hrvata, a sad je situacija obrnuta. Slično je i s Italijom, koja se poprilično poboljšala u istom razdoblju. Samo pogledajte u tablici 1 strelovit uspon baltičkih zemalja u suzbijanju korupcije. Da je barem nekim slučajem estonski premijer Hrvat i naš premijer, jer danas je Estonija svemir za Hrvatsku.
Zanimljivo da je Estonija manje korumpirana od zemalja kao što su Japan, Francuska, Amerika, Španjolska, Portugal, Izrael i Koreja. Predsjednik Milanović, dok je još bio premijer, odbacivao je mjere štednje i reforme kako bismo, po njemu, “branili naš stil života, a to malo više košta”. Uistinu više košta, jer zbog neprovođenja reformi i njegove vlade i svih potonjih i prethodnih, u standardu (kupovnoj moći) za Sanadera nas 2005. pretječu Estonci, za Kosorice 2010. Poljaci, za Milanovića nas pretječu prvo 2011. Litavci, pa 2012. Latvijci, a za Plenkovića 2017. Rumunji.
Usput, “naš stil života” samo je eufemizam za dobar život u javnom sektoru. Dakle, planiraju li naše vlade latvijske mjere? Teško, i zato ćemo se teško maknuti sa začelja EU. Sad bar znamo što znači inzistiranje na svom stilu života, to znači inzistiranje na korupciji, stranačkom zapošljavanju i na siromašnijoj državi. Jasno, daj bože da nas vlade iznenade i krenu putem Latvije, Litve i Estonije. Ali može li se biti robusniji na vanjske šokove, a ostati među najkorumpiranijima? E ne može. Primijetite da je Grčka prije bankrota ne bez razloga bila daleko najkorumpiranija zemlja EU. A što je uništilo tu korumpiranu zemlju?
Pa recesija, vanjski šok. Zato pratimo redoslijed zemalja po korupciji da vidimo hoće li se Hrvatska uspinjati na ljestvici. Sljedeće izvješće Transparency Internationala izlazi vrlo brzo. U izlaganju Strategije naš je premijer nadalje rekao kako Hrvatsku 2030. vidimo kao “konkurentnu, inovativnu i prepoznatljivu zemlju jednakih prilika za sve".
Prvo, zemlja jednakih prilika za sve značilo bi ponovno da postajemo zemlja niske korupcije, zemlja u kojoj se NE zapošljava po stranačkom ključu. Vjeruje li netko u te bablje priče? Drugo, mi ćemo, prema Vladi, postati inovativna zemlja. Stvarno? A što ih je sprečavalo u zadnjih pet godina da budemo zemlja inovacija da im je to uistinu intencija? Idemo malo s brojkama.
U tablici 2 vidite statistiku patenata za skup EU zemalja (WIPO podaci). Ovdje predlažemo broj patenata kao metriku kojom pratimo jesmo li postali zemlja inovacija. Za te zemlje vidite broj patentnih aplikacija za primjenu u zemlji i izvan zemlje. U zagradama vidite odobrene patente stanovnika s primjenom u zemlji i inozemstvu. Ono što se vidi je da je broj patenata u Hrvatskoj rapidno opadao u vremenu, pa tako, primjerice, i broj patenata u vrijeme Plenkovićeve vlade naspram Milanovićeve vlade.
Primijetite kako je u gotovo deset godina više nego dvostruko pao broj patenata. Primijetimo da je i Latvija imala pad broja patenata, ali oni s upola manje stanovnika imaju rapidno veći broj odobrenih patenata (broj stanovnika u milijunima je u zagradama uz ime zemlje).
Češka s dva i pol puta više stanovnika ima 11 puta više aplikacija i gotovo 40 puta više odobrenih patenata za primjenu u tuzemstvu, a 20 puta više odobrenih patenata za primjenu u inozemstvu. Mađarska ima šest i pol puta više aplikacija, a deset puta više prihvaćenih patenata u tuzemstvu. Nije problem što smo u inovacijama uistinu jadni, a upravo to brojke govore, problem je što zbog slabe politike naših vlada kod nas postoji silazni trend jer patenata je sve manje i manje. Toliko o tome da ćemo uskoro postati zemlja inovacija.
Sjetimo se što je latvijska vlada učinila za prošle recesije i gdje su oni danas naspram nas. Dakle, reforme su kao operacije u medicine, pa je i korupcija nešto kao društveni karcinom. A ako imaš karcinom, moraš ga izvaditi želiš li živjeti. Operacija nije nikome ugodna jer se događa pod narkozom i može se umrijeti. Međutim, na operaciju pacijent ide kako bi preživio i živio što dulje. Slična je logika i kod država. Reforme se provode i one su kao i operacije, kratkoročno teške, da bi se brže raslo za koju godinu i da se izbjegne propast u budućnosti.
No naši premijeri, kao ni grčki prije, u to ne vjeruju. Ali Grci su u prednosti, već su bankrotirali i po tome se od njih još razlikujemo. A zašto se u korumpiranim zemljama političari teško odlučuju na reforme? Pa zato što se prvenstveno bave politikom ne da bi pomogli državi nego kako bi sebi i svojoj pastvi osigurali mnogo bolji život nego što bi ga imali da nisu u politici.
Zato ćemo svake godine pratiti indeks korupcije i broj patenata te ćemo tako vidjeti koliko stvarno postajemo otporni na velike šokove i koliko uistinu postajemo društvo koje potiče inovacije.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
