Kriza 80-ih: I akademici su švercali kavu i deterdžent

Plina i struje je za Zagreb 80-ih nekako uvijek bilo, no nestajalo ih je istočno od Esplanade. Manja mjesta bila su bez struje i to po četiri sata svaki dan. Ako bi struje nestalo navečer, sjedili bi doma u krevetu, u kaputima, čarapama i rukavicama, ispričao je novinar Goran Milić (62). S nostalgijom se prisjeća 80-ih godina ispunjenih nestašicom, ali i nadom. Milić se prisjetio i redukcije benzina na “par-nepar”. Vozači su smjeli voziti samo svaki drugi dan, ovisno o tome jesu li imali parnu ili neparnu registraciju. Milićev “stojadin” ponosito je nosio stojedinicu pa je Milić smio po gorivo samo na neparne dane.
Književnici Vedrani Rudan (60) iz Rijeke najveći je problem 80-ih bio nabaviti banane. Sin joj je ležao u bolnici, a ona je jedva nekako došla do kilograma banana i odnijela mu ih u bolnicu. Čini se da je vladala i nestašica stripova, jer je teško stečene banane mališan isti dan zamijenio za strip.
- Predvečerja bez struje provodili smo uz svijeće ili bi se dogovorili s prijateljima pa se selili po gradskim zonama, kako je koji dan neki stan imao struju. Naravno, mogli smo se odvesti do prijatelja jedino ako se ta redukcija poklopila s onom benzinskom na 'par-nepar’ - kazala je.
- Mi iz svijeta nogometa smo bili privilegirani jer je trebalo zabavljati ljude. No redukcija je bilo. Povremeno nije bilo struje, a tako je romantično j...ti dok petrolejka gori. Rado se sjećam i nestašice benzina. Nabavljao sam 80-ih benzin na bonove, ali i preko prijatelja - ispričao je Ćiro Blažević.
- Imao sam 18 godina i nisam tada ni shvaćao kako nema ni praška za veš, kave ni ulja, samo sam vidio da se mama ljuti. Ipak, sapuna smo imali pa sam se redovito prao - kaže gorko-šaljivim tonom Željko Pervan (47). I Zdravko Tomac (72) se rado prisjeti mladosti pod svijećama i petrolejskim lampama. Sjeća se smiješnih prizora hrvatskih akademika koje je znao gledati u zagrebačkoj zračnoj luci. Cijele delegacije su se vraćale sa službenog puta iz Pariza noseći vreće deterdženta za rublje.
Sanja Doležal (46) sa sjetom se sjeća 80-ih godina. Nije je brinula nestašica struje.
- Ma nije to nikad bilo navečer. Nije da sam se morala šminkati uz svjetlost svijeća. I danas bi se ljudi trebali odreći struje na dva sata dnevno, jer to bi bila golema ušteda - smatra naša pjevačica.

ČEKALO SE I ZA BIG MAC, PA ZA IPHONE
Navika stajanja u redu nikada nije iščezla. Prije 10-ak godina čekalo se na otvorenje prvog McDonald’sa pa na otvorenje trgovačkih centara, a prije redova za kruh Hrvati su čekali i za mega skupi iPhone.