Željka je imala 15, Darko 10, a Nikolina tek 9 godina. Živjeli su s obiteljima u Gornjim Jamama na Banovini. Ubili su ih zloglasni srpski Šiltovi 1991. Njih i sve civile koji su ostali u selu..
Krvnici su na slobodi: Za smrt ove djece nitko nije odgovarao
Na današnji dan prije 25 godina zloglasni srpski "Šiltovi" mučki su ubili sve ljude koji su ostali u selu Gornje Jame kraj Gline. Upali su u selo i odlučili sve pred sobom uništiti. Žrtve su bile iz pet obitelji.
Stožerni narednik u mirovini Ivica Kuštreba još i danas žali što nije uspio nagovoriti svoju tada 62- godišnju majku Maru Kuštrebu da ode i sela.
- Smatrala je da nikome ništa nije kriva i stoga da joj nitko ništa neće, a eto, bila je u zabludi. Molio sam je da ode, nije htjela. Trebao sam je prisiliti no ona nije htjela da ode sa svog ognjišta. Ni danas si to ne mogu oprostiti - kaže nam Kuštreba koji kaže da je u selu Gornje Jame život prije rata bio lijep i skladan.
- Do ovog nesretnog rata život je ovdje bio lijep, svi smo zajedno živjeli u skladu, a 1991. svi Hrvati koji su ovdje ostali su pobijeni, doslovno smaknuti. Moja majka je zaista naivno vjerovala da neće civilima koji mirno žive nitko ništa uraditi. Tada je pobijeno pola moje familije - priča nam Kuštreba, inače organizator obilježavanja obljetnice stradanja nevinih seljana.
Ubili ih pa zapalili
Paravojna skupina "Šiltovi" formirana je u proljeće nakon što je 20-ak pripadnika postrojbe završilo obuku zloglasnog Kapetana Dragana. Do napada na policijsku postaju u Glini 26. lipnja 1991. bili su u sastavu milicije tzv. SAO Krajine. Na čelu ove krvoločne skupine bio je tada 26-godišnji Siniša Martić.
Kad su upali u selo okupili su 14-estero seljana, među kojima je bilo i troje malodobne djece te ih nagurali u kuću Mate Kirete. Ondje su ih sve ubili, a potom i zapalili. Ostale su žrtve ubijene ondje gdje su ih u svom smrtonosnom pohodu zatekli. Nikolina Fabac imala je 9, a njezina starija sestra Željka 15 godina. Ubijeni su im i roditelji. Darko Dvorneković (10) ubijen je zajedno s majkom, djedom i bakom.. Nikoga nisu poštedjeli.
Pletenica kao ratni trofej
Jedan od pripadnika Šiltova se svojedobno hvalio da je Željki odrezao pletenicu kao ratni trofej.
- Dječak Darko je bio unuk mog ujaka, a djevojčice kćeri od bratića. Nitko nije ostao živ, a za taj pokolj nitko nikad nije odgovarao. Sramotno! - kaže nam Kuštreba koji se malo prije srpskih napada dobro sjeća riječi prvog čovjeka okupirane glinske općine dr. Dušana Jovića s kojim je dobro poznavao
- Ovo ne može bez rata, al’ će barem bit hrvatskih kuća za sto maraka! - rekao mu je Jović.
Na inicijativu Ivice Kuštrebe 2012. godine otkrivena je spomen kapelica Ranjenog Isusa i spomen ploča za ubijene hrvatskih civila.. U Gornjim Jamama više nitko ne živi a do ovog izoliranog sela se iz obližnje Prekope kod Gline može doći tek šumskim putem koji je 2007. u izrazito lošem stanju.
Siniša Martić - Šilt o kojem smo već u nekoliko navrata pisali odgovoran je za najveća zvjerstva, ubojstva i pljačke na području Banovine, posebice u Glini. Nakon rata pobjegao je u Novi Sad i godinama se mirno bavi ugostiteljstvom.
Nedavno je svjedočio videolinkom iz Beograda vezano za masakr 21 civila u selu Joševica 1991. godine te rekao, između ostalog, kako je on kao zapovjednik uvijek zabranjivao bilo kakva silovanja i pljačke.
Uništenje svih nesrba
- Taj zločin samo jedna od niza epizoda uništavanja hrvatskog stanovništva preostalog u dubini okupiranog teritorija. Takvi su slučajevi i Joševica kad su ubijena 22 civila, Kostrići gdje su poubijani svi mještani u jedno jutro, Bruška kad je poubijan cijeli zaseok Marinovića u jednom masakru, Široka Kula i Glinsko Novo Selo gdje su ubijeni i spaljeni u podrumima svi zatečeni Hrvati, Lovas itd. Povodi za provedbu uništavanja stanovništva su mogli biti različiti, no cilj je uvijek bio isti - potpuno uništenje svih nesrba, genocid, kako bi se dobila potpuna etnička homogenost teritorija koji se namjeravalo uključiti u Veliku Srbiju - objasnio je povjesničar Jakša Raguž sa Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu