Kurdi se iz Njemačke vraćaju kući: "Tamo nas ne poštuju"

Sve više Kurda iz Njemačke se vraća svojim kućama, objavile su agencije za izbjeglice, a prenosi Telegraph. Samo prošli tjedan 50 Kurda koji su tražili azil u Njemačkoj se odlučilo vratiti u grad Erbil u Iraku koji je glavni grad Kurdistanske autonomne regije. Većinom kažu kako su se odlučili vratiti jer su se u Njemačkoj, za koju su smatrali da je "obećana zemlja", osjećali građanima drugog reda.

- Kada sam ušao u kamp, šokirao sam se. Bio sam u Berlinu i razlika u kampu i vani u gradu je bila velika. Uvijek su na mene gledali kao na građanina drugog reda. Prema meni se nisu odnosili s poštovanjem. Kada bih izašao u grad, uvijek sam bio čovjek iz kampa, izbjeglica - kaže Mohammed Aziz Qadir (24) koji se vratio kući. U kampu u Njemačkoj je proveo dva i pol mjeseca. Nadao se da će u Njemačkoj otvoriti pizzeriju, zaraditi novac i cijelu obitelj dovesti da žive u toj zemlji te da će u njoj podizati i svoju djecu. Kaže da je iz Iraka pobjegao zbog teške financijske situacije i ISIL-a koji se opasno približio gradu Erbilu. Autobusom je otišao u Istanbul i odatle je pješačio do Grčke. Odatle su ga prokrijumčarili u Njemačku. 

- To nije bio humani način putovanja. Jedva smo imali zraka i sjedili smo na podu s koljenima na prsima - kaže Aziz Qadir. No dodaje kako su uvjeti u kampu u Njemačkoj bili loši i da su samo dva puta dnevno dobivali hranu. Kaže i da je bilo nekoliko nasilnih sukoba između lokalnih ljudi i izbjeglica. Zbog toga je zaključio da mu je bolje živjeti u njegovoj zemlji. 

Nawaf Alias (35) također se odlučio vratiti kući. U kolovozu 2014. ISIL je zauzeo njegovo selo. Onda je otišao u kamp u blizini kurdskog grada Dohuka. Krijumčarima je platio 20.000 dolara (oko 136.000 kuna) da bi njega i sina prokrijumčarili u Njemačku. Nakon napornog putovanja i zatvora u Bugarskoj u kojem je proveo nekoliko dana, stigli su u Njemačku. Sobu su dijelili s dvojicom drugih azilanata. 

- Njemačka je vlada ponudila 540 eura (oko 4104 kuna) meni i sinu (10), ali to nije bilo dovoljno. Moj je sin bio uplašen i nesretan i nije imao prijatelja niti rodbine i bilo je teško pronaći nekoga tko govori arapski ili kurdski - kaže Alias. Vratio se u Dohuk. 

- Zajednica me primila nazad. Moji prijatelji su tu i družimo se kao i ranije - kaže Alias.