Legendarni poklič 'Oba su pala' izazvao je opće oduševljenje...

Uzvik 'Obadva, obadva, oba su pala! i danas ima važno mjesto u kolektivnoj memoriji naroda. Viknuo ga je tada 23- godišnji Filip Gaćina, a snimio Ivica Bilan i tako je nastala jedna od najpoznatijih video snimki iz Domovinskog rata.

To se dogodilo peti dan bitke za hrvatski kraljevski grad Šibenik 1991. godine. Oba aviona JNA  tipa jastreb tako su pala, a zaslužni su za to su hrvatski branitelji Goran Pauk i Neven Livajić. 
Gaćina je tog dana punio top Gorana Pauka, a promatrajući padanje zrakoplova, s iskrenim je oduševljenjem spontano povikao "Obadva, obadva, oba su pala! 

Kultna snimka isti dan prikazana je na HRT-u te je izazvala opće oduševljenje i euforiju. Ona predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički znatno nadmoćnijim neprijateljem. Taj uzvik je mladom Gaćini zauvjek donio legendarni status, a danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda. Glas tog mladića postao je otpor srpskoj agresiji.

Preživio rat, poginuo u razminiravanju

Filip Gaćina je preživio cijeli Domovinski rat, da bi 19. rujna 1998. godine. poginuo u miru prilikom razminiravanja terena od eksplozivnih sredstava kao zaposlenik postrojbe za razminiravanje "Mungos." U polju smrti nagazio je na protupješačku minu PROM-2. Da tragedija bude veća, to razminiranje je trebao biti posljednji pirotehničarski teren.

- Bio je petak i iz Zagreba su mu naredili da se u ponedjeljak javi u bazu, da će ubuduće raditi u uredu i određivati tko će ići na koji teren. Bilo je to unapređenje jer je nekoliko puta bio pohvaljen. Drugi dan, u subotu oko 11 sati poginuo je u razminiranju kraj Novigrada - ispričala nam je svojedobno Filipova majka Luca te istaknula da je Filip  u rat otišao dobrovoljno. I Mungosima je pristupio dobre volje i otvorena srca.

- Tijekom rata su nas pokrali, uzeli nam iz kuće sve što smo imali. Vino, pršute, traktor, Filipov motor. Nikad nismo doznali tko je to napravio. Kad mi se sin vratio iz rata, nije bilo nikakvog posla i među prvima se priključio Mungosima. Radio je to nekoliko godina, sve dok nije poginuo - kazala nam je Luce. 

Napad je vodio Ratko Mladić

Grad Šibenik je napadao 9. korpus JNA pod zapovjedništvom Ratka Mladića. Kao glavni nositelj napada bila je 221. motorizirana brigada s pridodanom oklopnom bojnom i TO „SAO Krajine“. 

Iznutra su velikosrpske snage imale svoja uporišta u gradu i okolici u vojarnama, ratnoj luci, obalnim topničkim bitnicama na otocima Žirju i Smokvici te na obali u Zečevu i Rogoznici. Tu su bili još i lokalni Srbi odnosno brojna vojska domaćih Srba teritorijalaca iz Knina i srpskih sela u široj okolici, snage domaćih „martićevaca“, kao i skupine paravojnih postrojbi iz Srbije.
Jugoslavenska ratna mornarica je za napad s mora uputila s Visa skupinu ratnih brodova radi prodora i deblokade svojih brodova u šibenskoj luci te potporu kopnenim snagama pucajući topovnjačama. Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo podupiralo je kopnene i pomorske snage iz zrakoplovnih luka Pule, Zadra, Splita i Mostara.

Da hrabri hrvatski ratnici nisu obranili Šibenik, a JNA zauzela Šibenski most, Šibenik ili bilo koje mjesta na Jadranskoj magistrali, južna Hrvatska bila bi ispresijecana na par manjih ili većih džepova. I to bi onda  bila vrlo teška situacija za obranu Dalmacije. Neprijatelj je ovako nakon osam dana bio prisiljen na povlačenje. Bila je to prva velika pobjeda Hrvata u Domovinskom ratu. 

Sam napad na grad bio je izveden iz jednog smjera Bribirske Mostine – Čista Mala – Zaton – Šibenski most, te drugog Drniš – Pakovo Selo – Šibenik sa primarnim ciljem zauzimanja Šibenskog mosta na ulazu u grad. Time bi Zadar bio u potpunosti odsječen kopnenom vezom od drugih dijelova Hrvatske a Šibenik i Split odsječeni od ostatka Hrvatske. Bio bi to strašan udarac za Dalmaciju. 

Lokalno stanovništvo sa lovačkim puškama

Hrvatske snage branile su veliko šibensko-drniško područje. Branila ih je 4. bojna 4. brigade iz Splita sa oko 500 bojovnika, 1300 pripadnika 113. brigade ZNG-a iz Šibenika, preko tisuću policajaca i lokalni stanovnici sa lovačkim puškama ili gotovo bez oružja. Jedino teško naoružanje koje su imali bilo je par minobacača, desetak protuzračnih topova, dva policijska transportera, te nešto protuoklopnog naoružanja.

Veliku je ulogu odigralo za obranu Šibenika ovladavanje dva dana prije topničkom bitnicom na otoku Žirju. Zapovjednik Žirja se predao hrvatskim snagama, predavši im ispravne topove i velike količine granata. JNA to nije doznala, nego tek nakon što je sa Žirja pucano na ratne brodove JRM prvog dana bitke za Šibenik 16. rujna 1991. . Jedan je ratni brod pogođen, a ostali su napustili šibensko pomorje, čime je opasnost s mora eliminirana. Ipak, žirjanska bitnica nije odigrala ulogu u zaustavljanju srpskih snaga u dolasku na Šibenski most, niti sprečavanju njegova ulaska u grad, jer nije imala domet do mosta.

Mladić u strahu: Možda je most miniran..

Mladićeve snage brzo izbile na Šibenski most. Šibenik je bio pred padom. Proboj srpskih snaga bio je posljedica tehnološke nadmoći, jer hrvatske snage nisu imali se čime suprotstaviti se najmodernijim JNA tenkovima M-84.  Daljnji napredak srpske snage nisu izvele, jer su se bojale hrvatske inženjerije s druge strane mosta. Strahovale su da bi most mogao biti miniran. Srbi su stali s napadom i odlučio još jedan dan izviđati, a sutradan spojiti sa drugim osvajačkim snagama u šibenskom okruženju.

Hrvatski branitelji su u međuvremenu osvojili vojarnu na Šubićevcu i Dom JNA koji se nalazio u središtu Šibenika. Branitelji su nizali uspjeh za uspjehom i do 19. 9. 1991. mnoštvo objekata bivše JNA biva oslobođeno, a među njima i Remontni zavod Velimir Škorpik kada je zarobljeno više brodova JRM-a.

Razbili su neprijatelja

Istog dana neprijatelj se vratio na Šibenski most i dovodeći velike snage na ulaz u grad planirao je zajedno sa jedinicama koje su napadale iz pravca Drniša ući u grad. No i taj napad propada jer su neprijateljske jedinice zaustavljene i razbijene u Pakovom selu dok su kod Šibenskog mosta u topničkom udaru pretrpili velike gubitke.

Peti dan bitke za Šibenik srušena su dva zrakoplova JNA što je vidjela na snimkama i cijela Hrvatska dobivajući tako dodatni motiv da je moguće obraniti se od mnogo nadmoćnijeg neprijatelja. Dana 23. 9. osmodnevna bitka za grad završava, a razbijeni neprijatelj započeo je sa povlačenjem sa Šibenskog mosta.