Čini se da je korona virus svugdje. Priljepio se čak i za predsjednicu pokrajine Madrid, Isabel Diáz-Ayuso, a ušao je i u sportski kamp Real Madrida gdje je obolio jedan košarkaš
HRVATSKI NOVINAR U MADRIDU
Madrid kakvog stanovnici ne prepoznaju: 'Svi su poludjeli...'
Tek je počelo svitati u Madridu kada se 35-godišnja María spustila stubištem na ulicu. Unatoč pljusku na posao ide pješke. Do ureda joj treba 30 minuta. Pored nje prolazi autobus, no ta odvjetnica odolijeva iskušenju.
„Korona virus je možda u njemu“, govori. „Ne želim riskirati“.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:31
Kao da sluti da je otpočeo najsmrtonosniji dan u Španjolskoj od kada je 3. ožujka preminula prva osoba u južnom gradu Valenciji. Nije jedina na oprezu. U plavom autobusu na putu prema centru grada sjedi samo jedna starija žena.
María zamišljeno hoda sa slušalicama i sluša radio. Broj oboljelih mogao bi dosegnuti psihološku granicu od 10.000 osoba, čuje na vijestima. Čvrsto stišće papir u džepu svog crnog kaputa. Nije to bilo kakav papir već dokument kojeg joj je dao šef u slučaju da ju na cesti zaustavi policija.
Oko 47 milijuna Španjolaca ne smije izlaziti na ulicu osim pri odlasku na posao i s njega. Također i pri odlasku u trgovinu s hranom i osnovnim potrepštinama, farmaciju, kiosk i na benzinsku postaju. Dopušten je izlazak i kako bi se prošetalo psa. Zaposlenica financijske kompanije, 38-godišnja Inés, koristi taj trenutak kako bi udahnula zrak. „Poštujem odredbu o ostanku u kući. Izlazim samo zbog psa“, kaže ispred svoje zgrade.
Ulice oko nje puste su. Tek pokoji prolaznik, u tišini, s vrećicom u ruci ulazi u trgovinu. Prodavačice dopuštaju ulazak po dvoje ljudi. Isto tako i osoblje u ljekarnama. Zabrinuti građani s maskama na licima, spremaju račune u džepove. Zaustavi li ih policija moraju ih pokazati. U protivnim im prijeti kazna od nekoliko stotina eura.
Crni automobil s plavom rotirkom kruži u četvrti Salamanca, širem centru Madrida, pazeći da se stanovnici pridržavaju pravila. Ovo je već četvrti dan takvog režima. Za Španjolce, navikle na život na otvorenom s puno svjetla, na terasama kafića i u parkovima, to znači promjenu navika. Kada su tisuće lokala prisilno zatvorene, a policija preko razglasa počela tjerati ljude iz najvećeg parka El Retira, shvatili su da je situacija ozbiljna. Više nema niti jednog otvorenog objekta za razonodu.
Madrid je žarište koronavirusa gdje se nalazi 43 posto svih oboljelih u zemlji. Gonzalo Soberon je zabrinut. Taj 39-godišnji državni službenik je već drugi tjedan doma, od kada je dobio dopuštenje za rad od kuće. No snažno kašlje.“Imam astmu te sam u rizičnoj skupini“, govori preko telefona. A onda opet kašlje.
„Koronavirus je potvrđen dvjema, meni bliskim osobama“, dodaje pa hvata zrak. Njegovoj 72-godišnjoj teti dijagnosticiran je smrtonosni virus, a zatim i 31-godišnjoj prijateljici njegove sestre. „ Sa sestrom boravim u stanu, a ona sada pokazuje simptome koronavirusa...izbjegavamo se...no ne znam što će biti“, objašnjava.
U tom trenutku je na televiziji, s izvanredne konferencije za medije, vlada objavila kako je broj zaraženih porastao za 2.000 u odnosu na dan ranije. U tom najtežem danu od kada je virus ušao u pluća Španjolske broj oboljelih je dosegnuo 11.400. Nakon Italije to je zemlja s najviše zaraženih u Europi. Kopnene granice su zatvorene za sve strance, osim onih koji rade i žive u Španjolskoj. Vlada poziva stanovnike da ostanu u kućama.
No nemaju svi kuću. Nekima je dom čitav Madrid.
Antonio Pozo sa štakom i limenkom piva, sjedi na zidiću pored željezničkog kolodvora. Pluća mu se nadimlju, a oči suze zbog napora prilikom suhog kašlja. „Miran sam, nije me briga ako mi se nešto dogodi“,govori taj 67-godišnji muškarac kratke brade. On ne pere često ruke i ne dezinficira prostor, jer naprosto nema što dezinficirati.
Kiša je prestala padati u Madridu. Dok drugi bježe kućama od virusa on ostaje sjediti ondje. Možda dođe policija i prisilno ga odvede u neki od gradskih domova za nezbrinute osobe. Susana Hernández, dužnosnica Caritasa, kaže da su domovi puni ljudi poput njega jer gradske vlasti nastoje skloniti ljude s ulice.
Čini se da je korona virus svugdje. Prilijepio se čak i za predsjednicu pokrajine Madrid, Isabel Diáz-Ayuso a ušao je i u sportski kamp Real Madrida gdje je obolio jedan košarkaš.
Na balkone zgrada izlaze zabrinuti ljudi. Starije osobe sjede ondje i razmišljaju. Proživjele su mnogo toga ali nikada nevidljivu opasnost.
„Kao da su svi najednom poludjeli“, govori jedna starica dok izlazi po kruh u pekaru.
Madrid je posljednjih desetljeća iskusio bombaške napade baskijske separatističke skupine ETA-e, gospodarsku krizu s valovima uličnim prosvjeda i nelagodu zbog potencijalnih džihadističkih udara. No dosad nije vladala ovakva tjeskoba.
Ispred pekare četvero ljudi čeka u redu. Između njih su tri metra razlike. Nitko ne govori.
María se vraća doma s posla i donosi dobre vijesti. Njen poslodavac kupio je prijenosna računala svojim zaposlenicima, u njih snimio potrebne programe i dokumente pa će od sada moći i ona raditi od doma. „Od obavijesti na zidu da često peremo ruke do kupnje kompjutera prošlo je pet dana“, kaže.
U tih pet dana Madrid se promijenio. Njegovi stanovnici više se ne ljube u desni pa lijevi obraz prilikom susreta kako je običaj u Španjolskoj. María s odmakom od dva metra pozdravlja stariju susjedu dok ulazi u oprano stubište koje vonja na dezinfekcijsko sredstvo. U malom jednosobnom stanu dopisuje se s prijateljima preko WhatsAppa a onda će gledati kriminalistički film. U ovo vrijeme bila bi u teretani ili na tečaju francuskog jezika. Upravo joj je stigla poruka jednog prijatelja.
„Danas sam čitav dan proveo sa svojom suprugom. Saznao sam da je to jedna draga i zanimljiva osoba“, piše na ekranu mobitela.
Noć se, u tišini, spustila nad oboljeli grad. Ulične lampe bacaju svjetlo na prazne ulice koje su još donedavno bile pune života. No najednom, iznad ulica, čuju se udarci koji se zatim pretvaraju u zaglušujuću buku. Tisuće stanovnika Madrida, na balkonima i prozorima, snažno udaraju žlicama o tave. Mnogi plješću. Autobusi prolazeći između zgrada trube. Stanovnici tako svake večeri šalju podršku medicinskom osoblju, koje riskirajući vlastite živote, čuva njihove.
María, sa suzama u očima, kaže: „Što situacija postaje teža, ono najbolje izlazi iz ljudi“. Prije nego je ušla u stan, na zidu stubišta nalijepila je papir s porukom starijim susjedima. „Treba li vam otići u trgovinu ili bilo kakva pomoć nazovite“. I broj mobitela.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
