Maestra je primio Papa. Kad se vratio, šef partije je na ulici okrenuo glavu od njega...

Vladimir Kranjčević, nakon što je počeo raditi u Muzičkoj školi “Vatroslav Lisinski”, svjedoči o nizu neobičnih situacija, od kojih je najzanimljivija ona vezana uz Srećka Kukurića, hrvatskog gitarista, bas gitarista, profesora i glazbenog teoretičara rođenog 1953. godine, koji je jedno vrijeme, sedamdesetih, svirao bas gitaru u Parnom valjku: “Srećko Kukurić bio je za maestrova mandata prvo đak u srednjoj školi, a onda vrlo brzo i predavač gitare. No bio je jako svojeglav. Jednog je profesora, predavača tonskog sloga, Harisa Nonveillera, usred sata ošamario. (...) To se dogodilo na satu u prostorijama koje je škola imala na Trgu Republike. Profesor Nonveiller znao je biti neugodan i namjerio se na Srećka, a ovaj je ustao iz svoje klupe i pred cijelim mu razredom opalio šamarčinu”. Kranjčević na jednome mjestu opisuje Kukurića kao zanimljivog i neobičnog osobenjaka: “Napisao je nekoliko vrlo vrijednih i korisnih teoretskih knjiga, muzički glosarij na nekoliko jezika o harmoniji, i početnice i vrlo stručne knjige. Puno zna. Živi negdje nadomak grada, u šumi, na osami i vrlo je vrijedan. Dobro smo se slagali”. Srećko Kukurić je, također, promijenio ime zbog nesuglasica s vlastitim bratom.