News

Komentari 64

Majka ubijenog dječaka: 'Moj sin je gol do pasa klečao na tlu, oko njega četnici s noževima'

Majka ubijenog dječaka: 'Moj sin je gol do pasa klečao na tlu, oko njega četnici s noževima'

U Osijeku je nastavljeno suđenje Dragutinu Hajdu iz Vukovara kojega se tereti da je nakon okupacije Vukovara na Veleprometu, zajedno sa još dvojicom pripadnika paravojske, mučio i ubio Sinišu Rajkovića (16)

Upitan za krivnju Dragutin Hajdu (71), kojega državno odvjetništvo tereti da je na Veleprometu  mučio i ubio Sinišu Rajkovića,a koji je uhićen na temelju tjeralice u Londonu protekle godine, iskazao je da nije kriv za to djelo jer ga nije počinio.

Na početku suđenja saslušano je nekoliko svjedoka među kojima i Sofija Alenstein, majka ubijenog Siniše, kao i glavna svjedokinja Ružica Barbarić iz Vukovara.

'Naoružani do zuba tukli su malog Rajkovića'

Sinišina majka ispričala je kako se sa sinom danima skrivala po vukovarskim podrumima do pada grada. Tada su istjerani iz podruma a Sinišu su odvojili od nje i odveli u dvorište pekare.

 - Vidjela sam ga golog do pasa kako kleči na tlu, oko njega četnici s noževima u rukama. Htjela sam mu prići ali su me odveli. Vidjela sam da Sinišu i druge muškarce odvode pred zid i činilo se da će ih strijeljati ali srećom nisu. Ugurali su ga potom u civilni auto i odveli. Mene su odveli na Velepromet, već je pao mrak -  kazala je u svom svjedočenju Sinišina majka Sofija.

Glavna svjedokinja Barbarić rekla je da je na svoje oči vidjela da optuženi Dragutin Hajdu, zajedno sa Stevanom Curnićem i još jednim pripadnikom srpske paravojske, zlostavljaju, tuku i bajunetima ubijaju maloljetnog Rajkovića.

- Odveli su me u prostoriju u stolariji gdje su bile samo žene. Tu je bila i Sofija Rajković koju sam poznavala. Oko nas vladao je kaos. Odvodili bi ljude pa su se čuli pucnjevi. Tražila sam na WC i dvojica su me poveli. Nigdje nije bilo struje, gorile su male lampice. Vraćali su me nazad u zatvor, a odjednom se upalio agregat i svjetla. U prostoriji koja se nalazila nasuprot WC -a vidjela sam Curnića i Dragutina Hajdu u zelenim uniformama naoružani 'do zuba' kako tuku malog Rajkovića koji leži na podu. Bio je gol do pasa. Vidjela sam da ima tetovažu šahovnice na lijevoj ruci.

Sjekli su ga po toj ruci mačetama. Mislim da mu je to već bio kraj jer je bio u lošem stanju. To je trajalo jako kratko ali sam sve dobro vidjela. Odveli su me kod žena. Došao je kasnije Curnić i rekao Sofiji da joj je sin ranjen u nogu prilikom bijega, da su ga prevezli na liječenje. Pitala sam ju 'pa jel vjeruješ u to' bojeći joj se reći što sam vidjela ranije, ona je rekla 'zašto da ne'. Po nju je kasnije došao brat i kum, odvezli su je, završila je u Njemačko -  kazala je Ružica Barbarić čije je saslušanje trajalo gotovo dva sata jer je izložena mnoštvu dodatnih pitanja tužitelja, ali i optuženikovog odvjetnika Ante Nobila.

Naime, obrana se temelji na tvrdnjama da glavna svjedokinja ne govori istinu jer za zločin optužuje Hajdua koji je njen bivši šogor i s kojime nikada nije bila u dobrim odnosima. Inzistiralo se na detaljnom opisu prostorija unutar zgrade Stolarije, ali i točnom opisu Siniše kada ga je zadnji puta vidjela. Svjedokinja tvrdi da je Siniša imao tetovažu šahovnice na ramenu no, njegova majka tvrdi da nije.

'Ovo je sin najvećeg ustaše Stjepana Rajkovića'

Svjedočenje Marice Margetić Vukovarke koja je također, zajedno s djecom, bila zarobljena na Veleprometu, djelomično je bacilo drugo svjetlo na ubojstvo Siniše Rajkovića.

 - Stevo Curnić nas je izveo iz grupe i odveo kroz mrak u veliki hangar. S lijeve strane na strunjači je sjedio Siniša Rajković. Doveo nas je pred njega i rekao 'znate se vi'. Po Siniši se vidjelo da su ga tukli, imao je veliku modricu i posjekotinu ispod oka. Rekao mi je da su ga tukli kundakom po glavi i tijelu odmah čim su ga istjerali iz podruma u gradu. Rekao je da se u hangaru osjeća sigurno i misli da je spašen. U blizini njega sjedio je mladi dečko koji je bio pripadnik paravojnih formacija koji ga je čuvao.

Siniša je za njega rekao da je dobar. Stevo Curnić došao je ponovo za oko sat ili dva i rekao Siniši 'ajde sa mnom, gledajte ljudi, ovo je sin od najvećeg ustaše Stjepana Rajkovića' i šutno ga je nogom. Siniša je posrnuo. Stevo je otvorio vrata i gurnuo Sinišu van. Za njima je izašao i taj mladi vojnik. Odmah potom vani su se začuli rafali. Taj mladi vojnik se vratio i rekao 'morao sam pucati, bježao je'. Mislila sam tada, to je to, ubio je Sinišu. Da li je on stvarno pokušao pobjeći, nisam vidjela, kao ni da li ga je doista ubio; vani je bio mrak. Kasnije više nisam vidjela Sinišu - ispričala je Marija događaje u noći 18. studenog.

Dodala je kako joj je ubijeni Siniša Rajković zapravo bio nećak.

- Jako dobar dječak, ničime nije izazvao to što su mu učinili, nije to zaslužio. Bio je visok i mršav, ali naglašeno dječačkih crta lica. Optuženog nije prepoznala. Potom je saslušan Stjepan Hajdu, optuženikov brat koji je za vrijeme rata živio u Sotinu i sudjelovao je kao branitelj na hrvatskim barikadama. Za razliku od brata, odabrao je 'hrvatsku stranu'. Znam da je Dragutin bio u Vukovaru cijelo vrijeme rata. Kada je 5.11. pala Desna supoderica, dio grada u kojemu je on živio, na Veleprometu se pridružio srpskoj obrani. Sa mlađom kćeri 14.11. otišao sam u progonstvo za Zagreb.

Starija kći završila je s bratovom ženom i djecom u Begeču u Srbiji, a brat je ostao u Vukovaru. Kada sam 1997. došao u Vukovar vidio sam brata, njegovu suprugu i djecu. Nisam htio s njime pričati o sudjelovanju u ratu ali mi je sam rekao da je bio na Veleprometu, na ulaznoj rampi i nosio uniformu JNA -  kazao je Stjepan dodajući kako je prije rata bio u braku s Ružicom Barbarić, ali s njom više nema kontakte te da je ona "žena koja je sklona lažima i svađi".

Također je istaknuo kako se ona i obitelj njegovog brata Dragutina nisu podnosili.

Braća Hajdu imali su i sestru Ibojku koja je umrla prije dvije godine, ali je također bila u Vukovaru za vrijeme rata. Njen sin Željko bio je hrvatski branitelj koji je također odveden na Velepromet, a potom u srpske logore.

 - Dok sam stajao u koloni u Veleprometu pognute glave s rukama na leđima vidio sam ujaka Dragutina koji je bio nedaleko od mene. Bio je u uniformi JNA i imao je pušku. Zavrtio je glavom lijevo-desno dajući mi do znanja da ovo nije dobro stanje. Čuo je kako mi jedan Srbin govori da će se obračunati sa mnom. Završio sam u hangaru.

Nakon nekog vremena vrata su se otvorila, netko je baterijskom lampom osvjetljavao ljude; kada je došao do mene, osvijetlio me je, potom sebe, i vidio sam da je to moj ujak. Nismo pričali. Kasnije mi je rekao da je došao vidjeti da li sam živ. Potom sam odvojen s nekolicinom ljudi i autobusima odvezen u Sremsku Mitrovicu -  ispričao je sudu Željko Kovač, optuženikov nećak.

'Fascinirao me svojom hrabrošću'

Priču o ubojstvu Siniše Rajkovića koja se znatno razlikuje od one navedene u optužnici ispričao je i svjedok Petar Častek iz Vukovara.

- Dovode me na Velepromet navečer. Mene i Sinišu uvode u skladište desno puno civila. Nas dvojicu stavljaju odvojeno, lijevo, kod vrata. Morali smo čučati, ruke su nam bile vezane. Bio sam ranjen i krvario sam. Nakon nekog vremena dolazi četnik kojega su zvali Fot i psuje nam, prijeti se malom da će ga sjeći na komade jer je navodno njegov otac ubio njegovog brata.

Trideset godina sam čekao ovaj trenutak na sudu da podijelim što znam o tome jer je taj dečko došao na 2,5 sata u moj život a fascinirao me je svojom hrabrošću. Do danas nisam znao da se on zove Siniša. Prepoznao sam ga na slici u novinama. Pričao mi je o sebi, shvatio sam da je on Srbin po nacionalnosti, da mu je netko poginuo i da je ostao sam s majkom. Pitao sam ga 'što ćeš ti sada'.

On je hrabro rekao 'ništa, ja ću bježati'. Dečko sa 16 godina je svjesno izabrao smrt samo da ga ne muče. Zapamtio sam ga za cijeli život. Nakon sat i pol dolaze dvojica-trojica, uhvatili su malog ispod ruku, on im se otrgnuo i potrčao prema izlazu. Čovjek koji je imao lovački maslinasti šešir, vitke građe, duguljastog lica, malo većeg nosa, pucao je malom u leđa. On je pao na nekih pola metra od ulaza, a oni su se skupili oko njega. Samo sam im kroz noge vidio da mu se tijelo trese.

Netko je ispalio u njega hitac i nakon toga se tijelo umirilo. Potom su ga izvukli van. Došli su očistiti krv s kantama vode. Kasnije do mene dolazi čovjek i kaže 'Častek, rođena majka da te sada prozove, ne javljaj se'. Dao mi je deku i poslao iza svih. Poslije toga završavam u logoru -  ispričao je Častek koji se u jednom trenutku svjedočenja i rasplakao govoreći o Siniši.

Nadao se, kaže, da će tijekom svih ovih godina nešto saznati o dječaku čiju je sudbinu vidio.

Tužitelj je potom predložio očevid i rekonstrukciju događaja na mjestu ubojstva na Veleprometu kojemu će sudjelovati svjedoci koji poznaju unutrašnjost zgrade u kojoj se ubojstvo dogodilo, a predložio je i produljenje pritvora za optuženog Hajdua. Sud je prijedloge i prihvatio.

Najčitaniji članci