Majkama ukrali 300.000 beba: Liječnik (85) izlazi pred sud

Ginekolog Eduardo Vela (85) osumnjičen da je u San Ramon bolnici u Madridu sudjelovao u otmici Ines Madrigal, danas 49-godišnje žene koja ga je optužila da je krivotvorio njen rodni list kako bi njena majka koja ju je posvojila postala njena biološka majka, ovaj će se tjedan pojaviti na sudu u Madridu.

On je tada bio zaposlenik spomenute bolnice, a u proljeće 1969. godine falsificirao je Inesine dokumente kako bi se beba mogla prodati. Majka koja je posvojila Ines Madrigal rekla je istinu svojoj kćeri kad je napunila 18 godina i cijelo je vrijeme podržavala  njezine napore i želju da otkrije tko su joj pravi roditelji. Umrla je prije dvije godine.

- Uvijek sam govorila da mi nije dala život, ali da me je rodila u svom srcu. Ona je živjela da bi se brinula o meni i vidjela me sretnom - rekla je Madrigal o svojoj majci koja ju je odgojila.

Španjolska kao supermarket beba

- Ne vjerujem da će Eduardo Vela reći istinu. Neće sigurno priznati tko mi je majka i u kakvim sam se okolnostima rodila. Ne vjerujem da će se to dogoditi, ali bih voljela kad bi mogli doći do saznanja o svim ženama koje su rodile u San Ramon klinici. Ali ni to se vjerojatno neće dogoditi pa se samo nadam da će dobiti zasluženu kaznu  - kazala je Madrigal te istaknula da je ovo suđenje jako važno kako bi se eventualno otvorili i drugi slučajevi.

- Španjolska je bila supermarket za bebe za cijelu Europu i južnu Ameriku. a ne samo za Španjolsku - kazala je Madrigal

Guillermo Pena, odvjetnik Ines Madrigal, rekao je kako ovaj slučaj daje Španjolskoj šansu da napokon prijeđe sociološke i psihološke barijere prošlosti i prepozna što se to dogodilo brojnim obiteljima diljem zemlje.

Za Francova režima nestalo 300 tisuća beba

A dogodilo se to da je u skoro 50 godina u Španjolskoj nestalo 300 tisuća beba. Ukradene su i prodane, a mrežu preprodavača su činili liječnici medicinske sestre, svećenici i časne sestre. Otimali su djecu iz bolnica te ih davali na usvajanje imućnim parovima za velike svote novaca. To se sve događalo pod režimom diktatora Francisca Franca, posljednjeg fašističkog vođe u Europi koji je diktatorski vodio zemlju te brutalno likvidirao sve svoje političke protivnike.

Većini žena koje bi rodile rekli bi da su im bebe umrle tijekom poroda ili ubrzo nakon njega. Navodno preminule bebe nikad ne bi vidjele niti su dobile smrtovnicu. Zabranjeno bi im bilo i sahraniti novorođenče.

Oduzimanje djece je najprije bilo politički motivirano. Nestajale su bebe roditelja koji su bili poznati kao kritičari režima. Parovi bez djece, koji su podržavali Franca, i čija je vjera i financijska sigurnost pokazivala da više zaslužuju roditeljstvo mogli su usvojiti neko od te djece, za koju su morali platiti traženi iznos. 

Legalizirana krađa

Oduzimanje djece je bilo legalizirano dekretom iz 1940., koji je podržavao odvajanje od bioloških roditelja u slučaju da je u opasnosti djetetov moralni odgoj.

Bebe bi najprije bila smještene u crkvene ustanove, a svećenici bi preuzimali ulogu posrednika. Primopredaja djece najčešće bi se održavala u crkvama. Novopečeni roditelji tako bi dobili dijete i dokumente kojima se potvrđivalo da je to njihov biološki potomak.

Mnogi vjeruju da je trgovina djecom nastavljena i nakon pada Francovog režima 1975. godine. i trajala sve do početka 90-ih godina. No, tada djeca više nisu oduzimana kritičarima režima, nego uglavnom samohranim ili siromašnim majkama. Ni posvajatelji nisu uvijek bili svjesni da su djeca ukradena, jer im objasnili kako se majka odrekla svoga djeteta. 

Skandal oko ukradenih beba je izbio prije skoro deset godina kad su Antonio Barroso i Juan Luis Moreno saznali kako su ukradeni kao djeca. Na samrtničkoj postelji Morenu je otac otkrio kako ga je kupio od jednog svećenika u Zaragozi, a Barossu je časna sestra priznala da ga jer prodala za oko 200.000 peseta, što je tada odgovaralo vrijednosti jednog manjeg stana.  Barosso je tek sa 38. godina tako doznao da su ga njegovi roditelji zapravo kupili.