Dugo sam sjedio kraj mrtve majke. Nisam znao što da radim. Kad sam ušao u kuću... Rekao sam im da mame više nema. Pitali su me možemo li što napraviti, prisjeća se Jalov.
POTRESNA PRIČA 18-GODIŠNJEG UKRAJINCA
'Majku su ubili pred nama, ja sam posvojio braću i sestre i sve što želim je pružiti im život...'
Vjačeslav Jalov (18) sve do 24. veljače imao je velike snove. Planirao je nakon završetka srednje škole upisati fakultet i postati doktor. Ali sad je sve to na čekanju. Nakon smrti majke Marine posvojio je svoje četvero braće i sestara kako ih sustav ne bi razdvojio, piše Newsweek.
- Majka i ja smo se vraćali kući iz nabavke. Odjednom sam čuo eksploziju. Pa još jednu. Ta druga je bila puno gora. Oglušio sam i nisam ništa vidio. Nakon nekoliko trenutaka, ugledao sam majku kako leži na zemlji. Rekla mi je "Dobro sam". Već iduće sekunde je nije bilo. Skupili su se ljudi iz mjesta i pokušavali su joj pomoći, nadali smo se kako ćemo je uspjeti oživjeti, ali nije bio šanse - priča svoju tužnu priču ovaj 18-godišnjak, koji je čudom prošao bez većih ozljeda u ovom ruskom granatiranju.
Napad se dogodio u blizini njihova doma u regiji Donjeck u kojem su u tom trenutku bili 8-godišnja Olivija, 10-godišnji Danijel, 11-godišnja Nikol i 16-godišnji Timur. Oni su sve vidjeli.
- Dugo sam sjedio kraj majke. Nisam znao što da radim. Kad sam ušao u kuću... Rekao sam im da mame više nema. Pitali su me možemo li što napraviti - prisjeća se Jalov.
Kako su cijelo vrijeme oko njih padale granate, nisu je uspjeli pokopati kako treba. Stavili su je u rupu koju su izazvale granate iza kuće i tako su je pokopali. Jednom kad se stvari smire, planiraju se vratiti tamo i pokopati je kako treba.
- Uspio sam nakon nekoliko dana srediti karte za vlak do Lavova. Tamo su nas smjestili u hostel. Morao sam srediti papirologiju da ih mogu posvojiti, bilo me strah da nas ne razdvoje. Jednom kad sam to uspio, moram sam se pobrinuti za odjeću, knjige, upisati ih u škole.. Ostali smo bez svega u ovom ratu i nemamo nikoga od žive rodbine - govori hrabri mladić i nastavlja:
- Samo im želim pružiti dobro djetinjstvo i nadam se da ću uspjeti. Braća i sestre već znaju što žele biti. Jedna želi biti odvjetnica, druga sutkinja, brat bi radio u IT odjelu... A ja, ja još nisam odustao od svojih snova da postanem doktor. Vjerujem da je mama još s nama i da nam pomaže - rekao je za kraj Slavko, kako ga zovu njegova braća i sestre...
OVDJE PRATITE SITUACIJU U UKRAJINI IZ MINUTE U MINUTU
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
