Marija radi u balkanskom restoranu u srcu Haga: 'Ostat ću ovdje. Sisak je depresija, sivilo'

Dugokosi muškarac bezbrižno biciklira kroz kinesku četvrt. Na glavi mu slušalice, u ustima napola dogorjeli joint. Gospodin u utegnutom modrom odijelu svira klarinet na glavnom gradskom trgu. Gotički krovovi sijeku nebo, miješaju se s modernim, staklenim divovima. Djevojka s kovrčavom kosom sjedi sama za stolom, naručila je bocu šampanjca.

U Hagu smo, političkom i upravnom središtu Nizozemske, na kućnoj adresi kraljevske obitelji. Ovdje su sva ministarstva i veleposlanstva. Tu je međunarodni sud za ratne zločine. Tu prostranim ulicama jezde bicikli, coffee shopovi se naslanjaju na obiteljske restorane, a stabla su u travnju osvijetljena lampicama. Tu boravi Vermeerova Djevojka s bisernom naušnicom.

A tu je, naravno, i Marija Stefanović.

Našli smo je u Balkan Grillu, obiteljskom restoranu skrivenom u srcu Haga. Mjesto postoji preko pola stoljeća, još od 1970. Kad se zavučete u topli polumrak, kad vam donesu Skopsko pivo, kad se osvrnete na ikone na zidovima, na mesne plate na stolovima i na rakije u jelovnicima, oni vanjski bicikli, klarineti i biserne naušnice čine se udaljeni tisućama kilometara.

Marija ovdje konobari.

- Živim u Hagu već pet godina. Nova sam tu, u Balkan Grillu. Restoran postoji desetljećima, a ovo su novi vlasnici. Makedonci. Miša i Violeta. Nju ste upoznali, a on je u kuhinji. Vidite ga? To je obiteljski posao. Završila sam tu slučajno. Jednu večer su mi se jeli ćevapi, tražila sam po internetu i eto. Violeta me pitala želim li posao i počela sam raditi. I prije sam bila u restoranu. Pomoć u kuhinji, konobarenje, suđe... Takve stvari - priča sitna djevojka. Daleko je od kuće.

- Iz Siska sam. Razmislila sam i nakon srednje škole odlučila da nema smisla da ostanem u Hrvatskoj. Nije ni okolina bila baš... Ovdje je bolje, što se tiče posla i obrazovanja, okruženja... Ljudi su drugačiji. Civiliziraniji. Sviđa mi se. Ostala sam tu. Vraćam se samo za godišnji - smiješi se Marija.

Kuhinja je otvorena. Para šišti, nadglasava se sa žamorom u restoranu.

- Nisam znala da ću doći u Hag. Imala sam ponudu za dadiljanje. Žena iz Srbije je tražila nekoga tko priča naš jezik. Ima troje djece i htjela je nekoga tko će razgovarati s njima. Došla sam s 18 godina. Ma nije me bilo strah. Više me bilo strah ostati tamo, da budem iskrena. Bojala sam se budućnosti bez novca. Moja obitelj nije baš u dobroj financijskoj situaciji. Plan je bio doći ovdje, raditi i pomoći im. I onda naći bolji život. Pomažem im, da. Svaki tjedan ili mjesec, koliko mogu.

A Sisak... Sisak je depresija. Sivilo. Pogotovo sad nakon potresa, nakon korone. Ovo je drugi svijet. Nebo i zemlja. Ima puno mogućnosti, znate? Sve se može ako želite, ako imate neki cilj. Moj cilj... Ne bih htjela konobariti i dadiljati cijeli život. Za početak, želim ići u školu. Sviđa mi se mindfulness i life coaching. Ima ovdje studij. Planiram početi kroz par mjeseci - klima glavom djevojka.

Mariji ovo nije jedini posao. Preko dana radi u hotelu, a popodneva i noći provodi u restoranu.

- Sad živim s dečkom, ali mislim da bih si mogla priuštiti i samostalni život. S višom školom bih mogla. Sad je satnica bolja, 12 eura. Prije je bila oko 8, 9 eura. To je vjerojatno visoko za hrvatski standard, ali ovdje nije - sliježe ramenima.

Navikla se na život u Nizozemskoj. Ne želi otići.

- Nije mi bilo teško priviknuti se. Činilo mi se kao da sam u prošlom životu živjela ovdje. Odgovaraju mi ljudi, opušteni su. Imaju životni stil koji mi se sviđa.

Nizozemci drukčije gledaju na nas, na ljude koji dolaze iz Hrvatske, Poljske... iz istočne Europe. Drukčiji smo temperament. Čim čuju naš jezik, vide da se nismo integrirali. Sad govorim nizozemski, ali u početku sam imala malih problema s učenjem. Zbog naglaska. Nije bilo neugodnih iskustava, ništa posebno. Zemlja je jako organizirana. Sve je na svom mjestu. Ljudi imaju bolji život, bolje je uređeno, vidite to čim izađete na ulicu. Gledajte, ja sam u Sisku završila ekonomsku školu. Možda se s njom i može naći posao, ali vam je uglavnom potrebna veza. Dolje volim doći zbog prijatelja, imam malu grupu s kojom se družim, ali za život... - djevojka nije morala završiti rečenicu.

Iza nje grupa azijskih turista pozira s mesnom platom. Smiju se. Mobitel bljeska u polumraku.

Ostavili smo Mariju u Hagu, udaljenom četrdesetak minuta vožnje od Amsterdama. Otprilike kao Sisak od Zagreba.