Marina Šur Puhlovski: Nagradu sam dobila nakon 50 godina...

Književnost je moja opsesija. Nikad se nisam bavila ničim drugim, kaže Marina Šur Puhlovski.

Sedamdesetogodišnja književnica osvojila je VBZ-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman godine, a njezina se “Divljakuša” našla i među 14 knjiga u širem izboru za Nagradu Fric. Tjednik Express po drugi će put dodijeliti Frica, a nagrađeni autor najbolje knjige fikcijske proze, uz mobilnu skulpturu žiroskopa, osvojit će 75.000 kuna, koje je osigurala Atlantic grupa.


Iako piše od svoje osme godine, kaže da do nagrade za neobjavljeni roman nikad nije dobila neku istaknutu nagradu.


- Pišem cijeli život, a tek sam nakon 50 godina pisanja dobila nagradu, i to na natječaju koji je bio anoniman. Nagrade koje se dodjeljuju pod imenom nikad me nisu išle - kaže književnica.
 Počela je pisati, prisjeća se, odmah nakon što je naučila slova.


- Željela sam biti pjesnikinja, a kad sam vidjela da se zbirke pjesama objavljuju svaki mjesec, posvetila sam se pričama i knjigama - priča nam Šur Puhlovski. Ipak, knjige joj nisu željeli objavljivati.


- Kad netko ima originalan način izražavanja, teško ga je prepoznati. Tako su mi prvu knjigu objavili tek kad sam imala 43 godine - prepričava nam danas priznata književnica, koja kaže da se distancirala od svoje generacije. Iza sebe ima objavljenih 20 knjiga, među kojima je šest romana i šest zbirki priča. Piše i poeziju.


- Pišem po inspiraciji, sve iz glave. Ne virim u tuđe knjige, ne posuđujem, ne radim konstrukcije - objašnjava Šur Puhlovski.
 Tvrdi da nema ideje za pisanje nego piše o onome što je proživjela.


- Sve što pišem davno sam proživjela jer je potrebno domisliti što se događalo. Život je kaos. Ne znate što vam se sve događa i kakav značaj pojedini događaj ostavlja na vas - objašnjava. “Divljakuša” nas, piše u obrazloženju njezina izbora za Nagradu Fric, pogledom unatrag, retrospektivnom naracijskom linijom vraća iz pozicije kraja
ljubavi i razvoda u početke te neizmjerne ljubavi, koje je junakinja žrtva.


- Gimnazijska zaljubljenost, studentski brak, život, rad, briga i – porazan rasap ljubavi koji je pretvara u sapletenu žrtvu manipulacije ljubavlju. On nije biće koje je mislila da jest, koje je uvjeravala sebe da jest, obavijen je lažnim predodžbama i zapravo emocionalno osakaćen. Iz priče o ljubavi to postaje priča o njezinu pretvaranju u neljubav, o životima u kojima, kako u romanu piše, nema njih, o emocionalno nabijenim mladenačkim htijenjima, o postupnom bolnom otkrivanju zatajene istine i o konačnom osvještenju i izlazu iz destruktivnoga kruga - stoji u obrazloženju. Autorica otkriva da njezin roman sadrži autobiografske elemente.


- Kako bi rekao Ivo Hergešić, sva literatura je autobiografska - dodaje. Za razliku od većine autora, zaključuje, ona ne samo da piše nego i promišlja literaturu.