Nakon što su svijet još 2022. godine obišle stravične fotografije koje prikazuju rusku opsadu Mariupolja, grad je postao simbolom ukrajinskog otpora, ali istovremeno i simbolom nemilosrdnih posljedica ruske agresije koja i dalje ne jenjava.
SIMBOL UKRAJINSKOG OTPORA
Mariupolj - grad duhova. Ovo su priče Ukrajinaca koji su uspjeli preživjeti opsadu: Smrt svuda...
Čitanje članka:
3
min
Mariupolj je bio njihov dom. Mjesto u kojem su planirali graditi budućnost. Ali početkom ruske agresije na Ukrajinu, sve se promijenilo. Krenulo je brutalno rusko bombardiranje, Rusi nisu birali mete, udarali su i po civilima... Svijet još pamti užasne scene iz uništenog kazališta u kojem su stotine Ukrajinaca potražile spas... Mariupolj je pod ruskom okupacijom od svibnja 2022. godine.
POGLEDAJTE VIDEO: Ruski udar na Kijev
Pokretanje videa...
01:26
U razgovoru za ukrajinski medij Suspilne Maria Kuznetsova, koja je u Mariupolju živjela s mužem Leonidom i sinom Davidom, prisjetila se dana provedenih po ruskom opsadom, ali i svojeg djetinjstva u Mariupolju uz koje i dalje veže najsretnije uspomene:
- Mariupolj je za mene sada grad sjećanja jer sam tamo proživjela svoje najsretnije emocije, snove, tamo sam osnovala obitelj - kaže u startu.
Njezin muž služio je u vojsci tri godine prije početka potpune ruske agresije, a 24. veljače 2022. godine pridružio se Nacionalnoj gardi te je sudjelovao u obrani Azovstala sve dok ga 15. svibnja 2022. godine nisu odveli u rusko zarobljeništvo. Maria se tada sa sinom pokušavala probiti do dijela Ukrajine koji još nije bio pod okupacijom.
- Sjećam se kako sam vidjela ruskog vojnika, dotrčala do njega i pitala ga kako da dođem do Ukrajine. A on me pogledao i pitao: 'Zašto bi ti u Ukrajinu? Evo, sjedi tamo, vidi autobus pun ljudi, sve će vas odvesti odavde'. Ja sam mu odgovorila da ne želim, da moram u Ukrajinu. I tada mi je rekao: 'Ako moraš u Ukrajinu, onda se radije sakrij u nekom selu jer ćemo Ukrope istrijebiti' - govori Maria.
Marijinom sinu Davidu 2024. godine dijagnosticirana hemolitička anemija. Tada su već došli do Lavova, gdje su Davidu čak sedam puta radili transfuziju krvi.
- Tada sam morala bit jaka za dvoje, za njega i njegovog tatu. Znam da čezne za njim, da mu nedostaje, stalno o tome govori, a čak su i liječnici rekli da su njegovi simptomi psihosomatski - objasnila je Maria.
Zajedno sa sinom sada ima samo jednu želju – da se njezin muž što prije vrati iz zarobljeništva. U Mariupolj se ne planira vraćati:
'To je sad grad duhova'
- Preteško je, preteško je ne prisjećati se nakon što si sve ono vidio. Previše je mrtvih u gradu. Kako kažu stanovnici Mariupolja, to je sada grad duhova - poručila je.
Julia i Oleksandr Shandro, koji su također živjeli u Mariupolju, u svojoj su izjavi za Suspilne istaknuli kako rat traje još od 2014. godine:
- Raketiranja u okolici Mariupolja ima još od 2014., već smo navikli na rakete. I još je 2014. naš grad bio okupiran, tada su došli takozvani "zeleni muškarci", koji su se predstavili kao DNR-ovci, ali znamo da su to bili Rusi. I tada su naš grad oslobodili upravo pripadnici Azova, mislili smo da se okupatori više neće vraćati.
Oleksandr se odmah 24. veljače pridružio obrani Mariupolja, a Julia je ostala u Mariupolju do 10. svibnja 2022. godine, kada je napokon pobjegla sa sinom, ocem i bakom. S mužem nije mogla stupiti u kontakt još od samog početka ožujka. Kada su ruske snage osvojile Azovstal, Oleksandra su odveli u zarobljeništvo gdje je proveo ukupno 29 mjeseci sve dok Julia napokon nije primila poziv kako je oslobođen u jednoj od razmjena zarobljenika.
U Mariupolj se više ne planiraju vraćati.
- Ne mogu, previše sam toga vidio. Ne mogu hodati tim ulicama i razmišljati gdje su ljudi ubijeni, preteško mi je to - rekao je Oleksandr za Suspilne.
Oksana Pavlova bila je učiteljica u jednoj mariupoljskoj školi, a kada je počela potpuna ruska agresija na Ukrajinu, 34 dana živjela je pod 'blokadom'.
- Najstrašnije mi je bilo gledati ljude, prekrivene pepelom, kako hodaju ulicom, a ne znaju kamo idu ni što rade - rekla je Oksana.
Iz Mariupolja je pobjegla 29. ožujka 2022. godine, a prijevoz joj je organizirala kći koja je tada živjela u Harkivu. Dva dana nakon toga njezinu su kuću u Mariupolju uništile dvije mine.
- To je sada drugačiji Mariupolj. Puno ljudi govori kako se žele vratiti, ali ja još nisam odlučila - zaključila je Oksana svoj intervju za Suspilne.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
