Martinu Pirić (16) pokopali s njenim plišanim medom

Obitelji i prijatelji oprostili su se u ponedjeljak u 13 sati na Katoličkom groblju u Čepinu obitelj od Martine Pirić (16), djevojke čija je životna priča ganula cijelu Hrvatsku. Martina je u subotu, iscrpljena sedmomjesečnom borbom s tumorima, preminula majci na rukama u podstanarskom stanu svoje obitelji u Čepinu.
Njezini školski prijatelji iz Trgovačke škole na lijes su bacili stotine bijelih ruža, a članovi obitelji su u raku spustili velikog plišanog medu, Martininu najdražu igračku.
"Uvijek smo bili uz tebe, ne boj se ni na nebu, i tamo smo s tobom! Anđeli te čuvali!", riječi su koje su joj njezini tata, mama, sestre, šogori i nećakinje uputili u posljednjem pozdravu u Glasu Slavonije.
"Unatoč teškoj bolesti, još uvijek sam puna nade i volje za životom. Postoje još tolike stvari u životu koje moram i želim napraviti. Ja sam samo još jedno dijete koje želi živjeti", bile su Martinine riječi nakon što su joj dijagnosticirali ogromni zloćudni tumor u prsnoj šupljini. Njezina borba za život, koja je uslijedila nakon toga, mobilizirala je Hrvatsku. Upravo su se nogometaši NK Osijeka, koji su u velikom broju bili na sprovodu, jako založili u humanitarnim akcijama kojima se nastojalo prikupiti dovoljno sredstava za operaciju u Padovi. No, Martinino tijelo bilo je previše iscrpljeno za operaciju još jednog otkrivenog tumora na leđima. Poslali su je kući da malo ojača i da se potom ponovo vrati. No, Martina je po dolasku kući toliko oslabila da više nije mogla ni ustati iz kreveta. Prema kazivanju njezine majke Marije, Martina je posljednjih dana predosjećala smrt, "tuga joj je bila u očima, često je govorila da se guši, da se boji zaspati da ne bi umrla".
- Posljednje sati Martinina života svi smo bili u kući i skupa se molili. Rekli smo joj neka spava, a mene je tražila da je ljuljuškam da malo zaspi, no nije mogla. Rekla sam joj kako molim Boga da joj da najbolje, a posljednjih trenutaka zvala je baš mene. Žalila se da joj nije dobro i željela sam je malo podići, no nije imala snage uhvatiti me oko vrata. 'Bog te voli', posljednje je što sam joj rekla. Ona mi je rekla: 'Da', okrenula glavu i zauvijek zaspala, sa suzama u očima - ispričala je Marija.