Medicinski fenomen: Izgubila nogu, a sada hoda u štiklama

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

03:11

24sata | Video: 24sata

Obitelj i susjedi nijemo su gledali u moju krvavu nogu, koju je držalo tek nekoliko žilica. Bili su u potpunom šoku i nitko se od njih nije mogao sjetiti broja Hitne pomoći. Morala sam im ga sama reći, rekla je Bojana Dukić (17) iz Križevaca prisjetivši se tragedije iz djetinjstva.

Kao sedmogodišnjakinja se iz znatiželjele popela na prikolicu traktora koji je bio upaljen, ali u njemu nije bilo nikoga.

Koban trenutak nepažnje

- Bila je jesen i vrijeme spremanja silaže za stoku budući da se moji bave poljoprivredom i uzgojem stoke. Mojoj braći i meni bilo je zanimljivo gledati kako dovoze silažu u silos, pa smo se zadržavali tu bez obzira na opomene i ljutnju roditelja. Ja sam malo pretjerala u tome jer sam bila najstarija - priznaje.

Prikolica je služila za razbacivanje gnojiva, a pokretali su je zupčanici. Pri silasku s prikolice oko zupčanika su joj se najprije zaplele hlačice i onda “zagrizle” nogu. Stroj joj je počeo vrtjeti cijelo tijelo. Noga joj je bila zahvaćena od stopala do potkoljenice.

Davor Puklavec/PIXSELL

Bitka s vremenom

- Ne sjećam se nikakve boli u tim trenucima. U glavi mi još uvijek odzvanja samo vrištanje mlađeg brata, koji je tad imao četiri godine i koji je prvi primijetio što se događa. Nakon toga su dotrčali roditelji, a susjed me skinuo sa stroja. Ni danas mi nije jasno kako sam nakon svega uspjela ostati pribrana i sjetiti se broja Hitne pomoći - kaže Bojana.

Potkoljenicu više nije imala. U bolnicu su jurili jer je svaki trenutak bio presudan za spas noge. Nasreću, stigli su na vrijeme. Nakon nesreće je s manjim pauzama u bolnici u KBC-u Dubrava provela godinu dana i bila na čak sedam operacija. Ugradili su joj kost od šest centimetara iz banke za donacije, koju je njezin organizam, nasreću, dobro prihvatio.

Godinama se oporavljala

Dobila je i fiksator za rastezanje kostiju, jer je dio kosti koji je doniran bio prekratak. Mišić u nozi su joj nadoknadili izvadivši joj dio mišića ispod desne lopatice. Zbog toga ni danas ne može normalno podignuti ruku.

- Kao maloj djevojčici, najteže mi je bilo shvatiti da moram neprestano mirovati. Patila sam zato što nisam mogla raditi ništa što rade moji vršnjaci. Oni su trčali, ja sam se jedva kotrljala u kolicima. Kasnije sam naučila hodati na štakama. Život mi se preokrenuo, ali vjerovala sam da ću opet biti ona stara - kaže.

Privatni album

Tad je bila u drugom razredu osnovne škole. Međutim, na odlazak u školu mogla je na dulje vrijeme zaboraviti. Škola se zato “preselila” u bolnicu.

Učitelji su dolazili svakodnevno i to joj budi lijepa sjećanja. Rado je učila i čitala knjige te je imala sve odlične ocjene. Nakon što su je pustili kući, čitavu su godinu učitelji dolazili k njoj u rodni Osijek Vojakovački. Prohodala je tek dvije godine nakon nesreće. Danas u diskoklubove izlazi u cipelama s visokim potpeticama.

Najbolje prijateljice

- Kako mi je jedno stopalo zbog nesreće ostalo dva centimetra kraće, u štiklama mi je puno udobnije nego u ravnim cipelama jer sam u njima stabilnija - smije se hrabra srednjoškolka, koja nakon srednje medicinske namjerava upisati i višu medicinsku školu. Naime, tijekom dugog boravka u bolnicama sprijateljila se s medicinskim sestrama. Bojane se dojmio njihov posao i briga o pacijentima te osmijeh koji nikad nisu skidale s lica.

Privatni album

Borila se za upis u školu

- Liječnici mi nisu odmah htjeli dati potvrdu za upis u medicinsku školu. Govorili su mi da se zbog svega što sam proživjela ne bih trebala baviti poslom medicinske sestre. Osjećala sam kao da su mi zabili nož u srce. Odlučila sam se izboriti za tu potvrdu. Molila sam ih i nagovarala sve dok mi je nisu dali - slavodobitno se nasmijala hrabra Bojana.

Do danas nikad nije požalila što je upisala tu školu. Tvrdi da može bez problema gledati krv a da joj ne pozli. Svjesna je da je posao medicinske sestre težak i da će morati puno sati stajati, ali spremna je na tu žrtvu. Iako danas tek neprimjetno šepa i samo rijetko osjeti bol u nozi, Bojana ne krije kako joj je ponekad jako teško i osjeća se nemoćno.

- Najgore mi je što nikad ne mogu odjenuti suknju kad izlazim s prijateljicama. Zbog izgleda noge mrzim i ljeti ići na more - potišteno će djevojka.

Međutim, iznimno se raduje svom 21. rođendanu.

Jedva čeka novu operaciju

Liječnici su joj objasnili da će tada, nakon što se završi rast i do kraja se formiraju kosti, moći na plastičnu operaciju. Nakon toga bi joj noga mogla izgledati kao da nikad nije doživjela ovako tešku nesreću. Otkrila je ipak kako neki ožiljci nikad neće zacijeljeti. Zbog nesreće se boji visine, vožnje liftom i pokretnim stepenicama u trgovačkim centrima.

- Prijateljice me ponekad nagovore na lift ili pokretne stepenice i tad odbrojavam u sebi sekunde - priznaje Bojana.