"Mi imamo stručnjake, ali se Hrvati previše boje promjena"

Tihomir Orešković, mandatar za sastavljanje Vlade, je 2014. godine dao intervju za časopis Banka u kojem je govorio o nizu tema. Donosimo dio intervjua, a cijeli intervju možete pročitati na Banka.hr. 

Na otvorenju Plivinog pogona premijer Zoran Milanović izjavio je da ste godinu dana prije tog događaja bili na rubu živaca. Što vas je konkretno dovelo na rub živaca, što je Plivi bio problem?

"Da bismo bili uspješni moramo se utrkivati s najboljima na međunarodnom tržištu i tu nitko ne uvažava proceduralne poteškoće, birokratske i administrativne zavrzlame. Na početku investicija Hrvatska je još uvijek svoje zakonodavstvo usklađivala s europskim pa smo nailazili na brojne nejasnoće i administraciju kojoj je trebalo dugo da odgovori na upit. Iako u tom segmentu i dalje ima prostora za velike pomake, situacija se ipak popravila.

Nažalost, u Hrvatskoj još uvijek imamo klimu koja ne potiče ulaganja. Procedure su zamršene i dugotrajne, regulatorni se okvir prečesto mijenja, a neki si u administraciji dopuštaju da vas prebacuju od jednog referenta do drugog. Vlada čini pomake i mijenja okvir razmišljanja i rada, no otpori su veliki. U Hrvatskoj postoji puno potencijala, ali se moramo usmjeriti na konstruktivne promjene, a ne se stalno boriti protiv njih. Svijet se mijenja velikom brzinom i ne možemo raditi isto kao prije 20 ili 30 godina."

Na domaćem tržištu država vam je i glavni poslovni partner, zdravstveni je sustav u dugotrajnim i velikim gubicima. Kako je poslovati u takvom okruženju?

"Dnevno se nosimo s izazovima na domaćem tržištu i podnosimo teret problema hrvatskog zdravstvenog sustava, uključujući iznimno duge rokove naplate, promjene regulative i stalni pritisak na cijene. Opterećenje i uštede cijelo se vrijeme najvećim dijelom prebacuju na domaće proizvođače koji su u prošle dvije godine podnijeli više od 300 milijuna kuna uštede, što predstavlja gotovo 60 posto ukupnih ušteda na lijekovima. Nažalost, još uvijek ne postoji regulacija pravodobnog plaćanja naših proizvoda. Postoji velik prostor za rast jer je udjel generičkih proizvoda u nekim područjima još uvijek iznenađujuće nizak, iako je riječ o cjenovno povoljnijim proizvodima.

Još uvijek se čekaju strukturalne promjene bez kojih nije moguć održiv zdravstveni sustav u Hrvatskoj i nadam se da će odgovorni uskoro prepoznati kako ne mogu teret reforme prebacivati isključivo na privatni sektor. Želimo li imati profitabilnu industriju koja će i nadalje moći ulagati u istraživanje i razvoj, dovoditi napredne terapije po povoljnijim cijenama i otvarati nova radna mjesta, moramo imati usklađenu cjelokupnu strategiju razvoja između različitih resora.

Vjerujem da bismo boljim povezivanjem i rješavanjem problema između ministarstava zdravlja, gospodarstva i financija mogli kreirati poticajnije okruženje za daljnji razvoj čitave farmaceutske industrije. U protivnom ćemo najvećim dijelom biti okrenuti uvozu. Pliva, koja je jedan od trenutno najvećih investitora, kao dio globalne tvrtke i kao lider na domaćem tržištu, svakako i dalje želi biti partner zdravstvenom sustavu i spremni smo razgovarati o konkretnim prijedlozima koji bi rezultirali dugoročno stabilnim zdravstvenim sustavom – to nam je svima u interesu"

Koliko država može imati koristi od rasta Plive na duži rok? Mislite li da farmaceutska industrija predvođena Plivom ima potencijal postati ozbiljniji oslonac razvoja u odnosu na sadašnje brojke?

"Gospodarstvo i društvo u cjelini mogu imati velike prednosti i mislim da je to Vlada prepoznala kroz strategiju industrijskog razvoja, u kojoj su velika očekivanja upravo od farmaceutske industrije. Strateška industrija mora zadovoljavati nekoliko kriterija, prije svega da ima potencijala za daljnji rast i razvoj, da je sposobna konkurirati na izvoznim tržištima, da ulaže u proizvodne kapacitete u Hrvatskoj, da ulaže u istraživanje i razvoj, da kroz kontinuirano obrazovanje unaprjeđuje konkurentnost zaposlenih i da otvara nova radna mjesta. Pliva, ali i drugi u farmaceutskoj industriji, zadovoljavaju navedene kriterije.

U uvjetima kada mnoge strane tvrtke u Hrvatskoj imaju samo komercijalno poslovanje, a suočene s krizom poneke i smanjuju aktivnosti, bitno je istaknuti da su posebno važne one farmaceutske tvrtke koje u Hrvatskoj jačaju svoju proizvodnju. U strateškoj se industriji rezultati ulaganja moraju multiplicirati. Uložite li 10 u istraživanje, 10 u proizvodnju i 10 u izvoz, to na kraju mora rezultirati rastom 10 x 10 x 10, a ne samo 10 + 10 + 10. I dalje ćemo se zalagati za porezne poticaje, naročito u dijelu koji se odnosi na istraživanje i razvoj, prilagođavanje sustava visokoškolskog obrazovanja potrebama industrije, bolju suradnju javnog i privatnog sektora te druge olakšice usmjerene na povećanje konkurentnosti i poboljšanje ukupne investicijske klime u Hrvatskoj.

Dobrobit za širu zajednicu, osim gospodarskih pokazatelja kao što su jačanje izvoza i otvaranje novih radnih mjesta, vidim upravo u boljem sustavu obrazovanja i potencijalu za ravnopravno sudjelovanje Hrvatske u međunarodnim projektima i razmjenama."

U srpnju će biti tek dvije godine kako ste preuzeli poslovanje Plive u Hrvatskoj i regiji jugoistočne Europe. Rođeni ste u Zagrebu, školovani u Kanadi, imate veliko međunarodno iskustvo u poslovanju. Kako s tim iskustvom ocjenjujete ove dvije godine u Hrvatskoj?

Izuzetna mi je čast voditi Plivu, to je sjajna organizacija s dugom tradicijom i velikim uspjesima. Još dok sam bio u Kanadi poslao sam životopis za radno mjesto u Plivi, tako da mi je drago što sam ponovo u Zagrebu. »čovjek nikad ne zna kamo će ga život odvesti. Vratio sam se u Zagreb u kojem sam rođen. S godinu i pol dana otišao sam s roditeljima u Kanadu, živio sam blizu Toronta, gdje sam se školovao. Počeo sam raditi 1992. u proizvodnji tvrtke Eli Lilly.

Napredovao sam i radio na različitim pozicijama, od strateškog planiranja, marketinga i prodaje do financija. U tvrtki Eli Lilly prvi sam put dobio i međunarodnu poziciju pa sam se zajedno s obitelji preselio u Portoriko, gdje sam bio odgovoran za dio Latinske Amerike i Azije. Nakon povratka u Toronto prešao sam u Tevu i nakon promjena nekoliko pozicija u Kanadi proveo sam dosta vremena u Izraelu, a prije gotovo dvije godine došao na ovo mjesto u Plivu.

Svakako bih svim mlađim kolegama sugerirao da se okušaju u različitim segmentima poslovanja. Izazovi su sastavni dio poslovanja. U Hrvatskoj ima puno dobrih stručnjaka, ali ukupni je dojam da se ovdje previše pribojavamo promjena i izazova. Znate kako se kaže: “želiš li imati nešto što ranije nisi, moraš raditi ono što ranije nisi”. Stalno se govori o tome kako je bilo nekada, a ja mislim da se treba usmjeriti na rješavanje toga kako da sutra bude bolje. Problemi s kojima se Hrvatska suočava muče i druge, pitanje je samo kako ćemo smisliti kvalitetna rješenja.