Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Problem nije u tome što se žrtvama Jazovke pruža dostojanstvo. To je nužno, civilizacijski minimum. Problem je u tome što to dostojanstvo nikad ne postaje univerzalno, piše Dalibor Milas u novom broju tjednika Express
Europski dan sjećanja na sve žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, 23. kolovoza, zamišljen je kao civilizacijski korektiv: dan u kojem Europa kleči pred mrtvima kako bi živima dala lekciju. No u hrvatskoj praksi taj datum prerasta u paradoks. Dok Europa govori o svim žrtvama fašizma, nacizma i komunizma, kod nas se u pravilu spominju samo jedni, žrtve komunizma. Predstavnici Vlade i Crkve pritom deklarativno osuđuju sve totalitarizme, ali kad dođe trenutak da se progovori o ustaškim zločinima, nastaje tišina. Osuda postoji na papiru, ali ne i u govoru, ne u liturgiji, ne u političkom jeziku. U Njemačkoj ili Poljskoj nezamislivo je da bi netko komemorirao jedne žrtve i prešutio druge, jer bi to značilo negirati samu ideju europske kulture sjećanja. U Hrvatskoj je to, međutim, postalo gotovo pravilo.
24sata © 2026
FOTO Dramatičan susret dvoje stranaca: 'Spasila mi je život pa sam je našao nakon 23 godine'
IMAMO PODATKE Osumnjičeni palitelj dobio je od države više od 200.000 eura potpora!
Ovako je Vedrana Rudan pisala o Bori Đorđeviću: 'Četnik? Je*e mi se ako je bio “četnik”...'