Problem nije u tome što se žrtvama Jazovke pruža dostojanstvo. To je nužno, civilizacijski minimum. Problem je u tome što to dostojanstvo nikad ne postaje univerzalno, piše Dalibor Milas u novom broju tjednika Express
TEOLOG O 1945.
PLUS+
Mi nismo slobodni: Društvo koje svoje mrtve pretvara u oružje samo sebi uskraćuje mir
Čitanje članka:
3
min
Europski dan sjećanja na sve žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, 23. kolovoza, zamišljen je kao civilizacijski korektiv: dan u kojem Europa kleči pred mrtvima kako bi živima dala lekciju. No u hrvatskoj praksi taj datum prerasta u paradoks. Dok Europa govori o svim žrtvama fašizma, nacizma i komunizma, kod nas se u pravilu spominju samo jedni, žrtve komunizma. Predstavnici Vlade i Crkve pritom deklarativno osuđuju sve totalitarizme, ali kad dođe trenutak da se progovori o ustaškim zločinima, nastaje tišina. Osuda postoji na papiru, ali ne i u govoru, ne u liturgiji, ne u političkom jeziku. U Njemačkoj ili Poljskoj nezamislivo je da bi netko komemorirao jedne žrtve i prešutio druge, jer bi to značilo negirati samu ideju europske kulture sjećanja. U Hrvatskoj je to, međutim, postalo gotovo pravilo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
Vrtlarica Gabi uživa u zatvoru! Sadi paprike, rajčice, krastavce, a evo koliko zaradi mjesečno
SPASILI 30 MIGRANATA IZ SAVE Osmero je u bolnici. Plenković: 'Došlo je do prevrtanja čamaca'
VATRENI KAOS Na Maksimiru gorjeli Porsche i Volkswageni!