"Milanović misli da je moralna obaveza glasati za njega..."

Romano Bolković objavio je na svom Facebook profilu zanimljivu objavu vezanu uz Zorana Milanovića i predstojeće parlamentarne izbore u kojoj Bolković izvlači zaključak da je Milanović 'poludio'. 

Objavu prenosimo u cijelosti.

Da nije socijaldemokrat, to je jasno, to nikada nije ni tvrdio.

Zoran Milanović je naprosto - boljševik.

Milanović je boljševik jer govoreći da ne moramo voljeti njega kao osobu ali da usprkos toga nužno moramo njemu dati svoj glas, govori da je on osobno, kao sto su to svi boljševici svijeta mislili o sebi, na poziciji svjetskopovijesne neumitnosti.

On je ono povijesno nužno sto dolazi s neminovnošću prirodnih pojava: kao sto nakon kiše dolazi sunce a nekoj jeseni zima, tako, u historijskoj dijalektici, nastupa Zoran Milanović, čije je došašće tipično mesijansko:

on je taj koji svojom osobom, koju osobno ne moramo voljeti, alegorizira tu povijesnu neminovnost, jer on je istina povijesnog trenutka.

Mi marksisti se razlikujemo u tome što razumijemo povijesnu nužnost, govore oni o sebi: oni znaju povijesnu nužnost, jer oni sebe doživljavaju kao povijesnu nužnost.

Uostalom, on je pravda, njeno osobno utjelovljenje, i zato je neminovno, ma i ne voljeli ga osobno, biti na njegovoj strani.

Ne morate me voljeti, dopusta nam Milanović, velikodušno dajući do znanja da je kao čovjek možda nesavršen, ali, budući je izabranik istine, moramo mu oprostiti taj manjak i neminovno se trebamo opredijeliti za njega. Za njega osobno, on kaže.

Kad osoba misli da je na poziciji Pravde, da je utjelovljeno načelo, sa sigurnošću možemo govoriti o duševnom poremećaju.

Recimo, rimski su carevi kao carevi imali simbolički mandat boga na Zemlji. Ali, svaki od njih, da bi zadržao zdrav razum, morao je očuvati tu distancu spram vlastitog simboličkog mandata: jednostavno kazano, car je shvaćao da je samo kao simbol bog na Zemlji, ne realno. Kad bi pomislio da je to stvarno, prešao bi granicu i, kao poneki od njih, konja proglasio konzulom.

Milanoviću se upravo to dogodilo: on je pomislio, u trenutku ludila, da je Istina i Put. Poistovjetio se sa svojim simboličkim mandatom - poludio je.

On misli da građani ove zemlje imaju moralnu obvezu glasovati za njega!

Takvu količinu ludosti nije demonstrirao nitko u povijesti ove zemlje koja luđacima nije oskudijevala.

Neugodno mi je gledati mnoge SDP-ovce kako pilje u pod pred ovim šarlatanom koji je umislio da je Mesija - otuda ova opaska da bi i Papa za njega glasovao - dok poneki bližnji, gledajući u križ, padaju u trans i glosolalijski govore jezicima koje, inače, ne razumiju.

Zao mi je sto SDP odlazi sa scene ovako sramotno. Bila je to stranka Ivice Račana. Sad je to stranka čovjeka koji je, čim su ga pustili s uzice, poludio, demonstrirajući sav svoj raskošni tiranski potencijal: i on bi sutra konja postavio za senatora, uostalom zar nije Marasa za ministra, samo da mu se pruzi prilika!

Zato trebate slušati sebe, a ne luđake: glas protiv Milanovića, glas je zdravog razuma.

I glas vaše savjesti.