Kako razmišlja prosječan birač u Zagrebu? Kako on vidi Bandića? U prvom redu, kao čovjeka koji gradi. Sagradio je mnoštvo prometnica i vodovoda, javnih prostora
'Mile fontana' u akciji: Čim se vratio iz BiH sišao među ljude
Milan Bandić je najbolji kandidat za gradonačelnika. On jako mnogo radi, a o stilu neka govore stilisti. Bandić - to je puno rada, puno rezultata i puno prostora za još više u budućnosti...
Ove su se Milanovićeve rečenice, izrečene prije lokalnih izbora 2009. godine, pokazale kao proročanstvo. Bandić je, naime, doista uspio postići "još više u budućnosti", a najveći dio Zagrepčana na izborima je potvrdio da ga prepoznaje kao "najboljeg kandidata". Milanović je, međutim, promijenio pjesmu: "U politici se katkad može izabrati i najgoreg od najgorih..."
Pojave poput Bandića su me i dovele u politiku jer sam želio da se iskorijene. U Zagrebu sve smrdi na korupciju... Zoran Milanović nakon prvog kruga izbora. Prije četiri godine je tvrdio da je Bandić najbolji
Umjesto trezvene analize poraza upustio se u osobna vrijeđanja. Obećao je nastaviti istim smjerom. U njegovoj bi stranci taj stav trebao izazvati paniku. Einstein je rekao da nije moguće ponavljanjem istih metoda očekivati različite rezultate, a šef SDP-a očekuje baš to.
Milanović misli da su građani pogriješili. Jedna je njegova pomoćnica rekla: "Dat ćemo im novu šansu". Osim što je uvredljivo, to je i pogrešno.
Kako razmišlja prosječan birač u Zagrebu? Kako on vidi Bandića? U prvom redu, kao čovjeka koji gradi. Bandić je sagradio mnoštvo prometnica i vodovoda, javnih prostora - MSU, Bundek, Arenu, kupio je 140 novih tramvaja, autobuse, sagradio fontane, Sopnicu Jelkovec - a to što su ti projekti realizirani novcem građana, što su katkad bili skupi promašaji (Sopnica), što su stvorili strojeve za uhljebljivanje i gutanje novca (Holding), nije im presudno. Bandić je uspio izgraditi predodžbu o sebi kao čovjeku koji uvijek dolazi k ljudima ako ljudi ne uspiju doći k njemu.
On je "radoholik", "čovjek iza kojega ostaju djela", koji prezire formalnosti. U Hrvatskoj se ljudi - tradicionalno - ne mogu osloniti na sustav ili pravnu državu, kao u Njemačkoj. Što im ostaje? Oslanjanje na čovjeka koji želi pomoći. SDP-ovci se, od Milanovića naniže, ponašaju kao aristokrati koji preziru masu i obraćaju joj se samo nekoliko dana prije izbora. Ostojića je nemoguće izmisliti u blatu Kozari puteva, a taj prizor nije samo demagogija. U davanju glasa Bandiću ima, dakle, više računice nego što se čini. Dio birača Bandiću svakako predbacuje klijentelizam, ali tu se može povući paralela s nostalgijom za Titom: "On je krao, ali je i nama dao, ovi kradu, ali nam ne dadu..."
Tko god zakuca na Bandićeva vrata, dobiva: bogati, siromašni, ljevičari, desničari, većina, manjina... Milanović sužava, Bandić širi bazu. "Kako god Zagrepčani odlučili, to je dobro, a njih ne treba podcjenjivati jer jako dobro znaju da djela govore više od riječi", kazao je Bandić nakon povratka iz Mostara.
U Skupštini će ići na koaliciju s Karamarkom?
Građani su moj jedini koalicijski partner, rekao je Bandić poručivši da će imati većinu u Gradskoj skupštini. Medijska nagađanja da će koalirati s HDZ-om Milan Bandić zasad nije potvrdio.