Miljenić o tragediji u Drnišu: ‘Svi peru ruke, a sustav se raspada. Riba smrdi od glave'

Predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske Orsat Miljenić oglasio se na društvenim mrežama i komentirao ubojstvo 19-godišnjeg Luke Milovca u Drnišu te rekao da moramo mijenjati sustav koji je loš.

- Nakon više od deset dana od svirepog ubojstva u Drnišu i ispraznog prebacivanja odgovornosti koje se od tad događa, kao čovjek koji je vodio resor pravosuđa moram reagirati jer stvari odlaze u potpuno krivom smjeru. Ovaj grozan događaj ponovo ukazuje na lošu praksu koju smo kao društvo razvili - problem se „lokalizira“ na najnižu razinu – u ovom slučaju na dvije sutkinje Općinskog suda u Šibeniku, nekoliko prigodnih izjava u javnosti i parcijalne zakonske promjene. Po tko zna koji put, izostaje ambicija da se sustav promijeni, a bez korjenite promjene sve ostaje isto. Zapravo ne isto, postaje još gore.

Ako želimo stvarnu promjenu, ako želimo da naši građani budu sigurniji, da dobivaju bolju uslugu od pravosuđa koje oni plaćaju, onda moramo početi učiti iz ovakvih tragedija. Treba nam strpljiva, nepolitikantska i nepristrana analiza svih dijelova sustava, a ne prebacivanje odgovornosti s jednog ministarstva na drugo. U zapadnim zemljama takvu nepristranu analizu obično vode umirovljeni suci najviših sudova, profesori ili netko treći, ali svakako osobe koje su autoriteti u svojim područjima i koje nemaju osobne ambicije za „hvatanjem“ ministarskih ili šefovskih pozicija ili politizacijom slučaja. Hrvatska ima takvih osoba.

Konkretno u ovom slučaju, zadatak bi bio utvrditi kako se građani mogu bolje zaštiti od osoba profila Aleksića, osoba koje su već jednom ubile i prijete da će to ponovo napraviti. Ovdje bi trebalo analizirati ne samo postupanje svakog dijela sustava posebno, od policije, preko državnog odvjetništva, sudstva, zatvorskog sustava, socijalne skrbi i na kraju zdravstva, nego i njihovo zajedničko djelovanje ili nedjelovanje. Svaki sustav se prirodno zatvara, štiti i zato, bez sveobuhvatne i nepristrane analize (neke vrste građanske istrage), rezultati koje moraju biti dostupni i javnosti i na koju neće utjecati ni politički ni partikularni interesi bilo koje struke ili osobe, nećemo znati što su stvarni problemi, a time ni koja su potrebna rješenja. Ne treba imati iluziju da je to jednostavno i da ćemo dobiti instant rješenja, ali trebamo početi razvijati kulturu učenja na vlastitim pogreškama kako nam se ne bi ponavljale.

Što se tiče sudaca, kao ministar pravosuđa često sam „ratovao“ sa sucima, nisam ih štedio, nisu ni oni mene. Znam da je sada „popularno“ svu krivnju svaljivati na sudbenu vlast, ali mislim da je to pogrešno, pa nisu samo suci odgovorni, nisu oni kreirali sustav kojem velika većina građana ne vjeruje. Velika većina sudaca nastoji pošteno odraditi posao za koji su plaćeni. Nisu ni bolji ni lošiji od ostatka društva, a uspješni su onoliko koliko je dobar sustav u kojem rade - koliko ih potiče, nagrađuje ali i sankcionira za (ne)rad.

Kod sudaca postoje velike razlike ne samo po mjestu rada i opterećenosti, nego je često i velika razlika između onih koji rade na prvom stupnju, koji su najizloženiji, kojima se gleda svaka greška i onih koji su na višim sudovima, udaljeni od reflektora javnosti. Nekad su to dva svijeta koji se međusobno teško razumiju.

OTKRIVAMO Krvavi detalji Aleksićeva prvog ubojstva: 'Šipku kojom je ubio Marijanu pronašla je majka...'

Ali sustav ne čine samo suci, tu su i državni odvjetnici koji su okosnica sustava u kaznenim stvarima. Neki problemi su slični kao i kod sudaca, makar se zbog hijerarhijske naravi njihovog sustava, mogu s njima učinkovitije nositi. Pravosuđe ne može funkcionirati bez službenika i namještenika, posebno zapisničara i upisničara, koji rade često u nemogućim uvjetima i za male plaće, koje nitko ne vidi, a bez kojih sustav ne postoji. Na kraju, ali ne po važnosti nego po tijeku postupka, tu su i službenici i namještenici zatvorskog sustava i probacije. Od njih se očekuje da se bave i najgorim kriminalcima, oni su svakodnevno izloženi, moraju ih “čuvati” i “preodgajati”, “socijalizirati”, pružati im zdravstvenu i svaku drugu skrb, a često ih niti ima dovoljno, niti imaju primjerene uvjete za rad.

Sustav ne postavljaju i ne uređuju suci, državni odvjetnici ili službenici nego političari. Svi mi političari ne smijemo bježati od te odgovornosti i skrivati se iz „neovisnosti“ pravosuđa. U pravosuđu posebno, nema jednostavnih i lakih rješenja. I zato, tko god je odlučio spojiti pravosuđe, upravu i digitalnu transformaciju u jedno ministarstvo, tri resora od kojih svaki zahtijeva radikalne promjene, ili vjeruje u bajke da postoje superheroji s nadnaravnim moćima ili ga nije briga ni za pravosuđe, ni za upravu, niti za digitalnu transformaciju. A još manje za građane.

TUGA JE PREVELIKA Prijatelj ubijenog Luke: Zašto je trebao biti ugašen mladi život da bi se govorilo o promjenama

Ne slažem se da nas (ne)rad dviju sutkinja općinskog suda dijeli od rješenja svih problema u pravosuđu. Ako su radile nezakonito, treba ih kazniti i o tome će odlučiti Državno sudbeno vijeće. Međutim, što je s odgovornosti svih onih u sustavu, od predsjednika njihovog suda, viših sudova, do Ministarstva, svih onih koji su jednostavnim uvidom u računalo koje im je na stolu mogli (morali) u svakom trenutku vidjeti koliko i što te sutkinje rade, sazivaju li rasprave, obavljaju li uredno svoj posao. I tako za sve suce u Republici Hrvatskoj. Što je sa sustavom kojem ne vjeruju građani, upravo oni kojima mora služiti? Ako želimo promjenu, pogledajmo se svi u ogledalo, utvrdimo i priznajmo najprije vlastite pogreške i nedostatke. Ako zakonske izmjene nisu dovoljne, mijenjajmo Ustav. Tu nam treba konsenzus, razgovarajmo o tome!

Ne smije vrijediti ona stara narodna izreka – riba smrdi od glave, a čisti se od repa. E pa, ako želimo bolje društvo, počnimo ribu čistiti od tamo gdje smrdi – od glave. Mijenjajmo sustav koji je loš. S repom ćemo lako - napisao je na Facebooku.