Ministarstvo šuti: 10.000 ljudi traži izmjenu zakona za djecu

Vlada je u rasulu i sad je već vrlo vjerojatno da neće opstati, no sve dok ministrica Bernardica Juretić sjedi na čelu Ministarstva socijalne politike i mladih, mora raditi na izmjenama zakona koji se tiču djece s invaliditetom i njihovih roditelja, jednako kao i drugi ministri koji bi, s obzirom na zahtjeve roditelja, u svemu trebali solidarno participirati. Osim toga, ode li Bernardica Juretić uskoro, onaj tko dođe na njezino mjesto mora znati da akcija roditelja i 24sata ide dalje te da ćemo kontinuirano inzistirati na izmjenama zakona.

Treba im radna skupina

Potkraj travnja krenuli smo s objavom stvarnih životnih priča kroz koje se jasno vidi kolikoj su nepravdi izložena djeca s invaliditetom i njihovi roditelji te kako ih se sve više zakida čak i za prava koja su im zakonom zajamčena, poput invalidnina ili statusa njegovatelja. Dijana Aničić, predsjednica splitske udruge Anđeli i Sabina Lončar, predsjednica zagrebačke udruge Sjena, inicijatorice su ove akcije, a u međuvremenu su skupljale službenu podršku udruga i saveza osoba s invaliditetom u cijeloj Hrvatskoj.

Tako je na kraju više od 50 udruga i saveza djece s teškoćama u razvoju, njihovih roditelja te odraslih s invaliditetom dalo podršku akciji, a riječ je o više od 10.000 ljudi. Pribroje li se tomu i članovi obitelji, brojka je višestruko veća. Stoga je posve jasno da takve brojke Vlada ne smije zanemariti te da se što hitnije treba osnovati radna skupina koja će raditi na izmjenama zakona.

Stanje je neodrživo

- Više od 10.000 ljudi na ovaj način apelira na hitne izmjene postojećih zakonskih odredbi s osnove invaliditeta te poručuje da trenutačno stanje više nije izdrživo. Iskreno se nadamo da nas ministarstvo neće opet ignorirati te da će ozbiljno pristupiti rješavanju problematike koja se odnosi na našu populaciju - kaže Sabina Lončar.

Roditelji imaju nekoliko zahtjeva, a prvi i osnovni je što hitnije donošenje zakona o inkluzivnom dodatku. To je detaljno razrađena odredba prema kojoj bi svatko, s obzirom na stanje i situaciju, dobio točno ono što mu treba i koliko mu treba.

Inkluzivni dodatak, zapravo, već postoji, no samo na papiru. Bivša ministrica Milanka Opačić nikad nije dopustila njegovu aktivaciju unutar postojećeg Zakona o socijalnoj skrbi.

Inkluzivni dodatak uveo bi reda u trenutni kaos. Sad postoje četiri kategorije s obzirom na oštećenja zdravlja i svi dobivaju isto, bez obzira je li dijete na aparatima ili se školuje u nekom obliku.

- Inkluzivni dodatak ne smije biti socijalna naknada, odnosno ne smije biti uvjetovan imovinskim i dohodovnim cenzusom. Visina inkluzivne naknade treba biti u skladu s povećanim troškovima pri zadovoljavanju potrebe osobe s invaliditetom, kako bi se njezin položaj izjednačio s osobama bez invaliditeta - tumači Sabina Lončar.

Roditelji također traže da se status roditelja njegovatelja iz sadašnjeg Zakona o socijalnoj skrbi prebaci u Zakon o radu jer roditelji ne mogu i ne smiju automatski biti socijalna kategorija samo zato što skrbe o bolesnoj djeci. Također, kriteriji za dodjelu statusa trebali bi biti drukčiji nego sad. Uostalom, status ima za svrhu spriječiti smještaj djece u instituciju i ostanak u obitelji što je dulje moguće. Takav načij potpore je i za državu najjeftiniji jer dok roditelji za status dobivaju 2500 kuna naknade, smještaj njihove djece u instituciju država bi plaćala višestruko.

Radnici, a ne socijala

- Ciljevi koji se žele postići su da njegovatelji dobiju plaću za posao koji rade i da se u slučaju bolesti roditelja osigura zamjena, tako da dijete ili osoba ne bude izdvojena iz obitelji. Dalje, cilj je da njegovatelj može biti i netko drugi, a da roditelj, ako želi, radi neki drugi posao - kaže Sabina Lončar dodajući da su roditelji iznimno ogorčeni jer na osnovi naknade za status njegovatelja ne mogu dobiti kredit u banci. Tamo ih, naime, s obzirom na vrstu primanja smatraju “nepodobnima”, a u isto vrijeme si tom naknadom ne mogu priuštiti doplatu ortopedskih pomagala ili lijekova za dijete, kao ni prilagodbu stambenog prostora. Roditelji, najjednostavnije rečeno, žele da ih se prizna kao radnike a ne da ih tretiraju kao socijalne slučajeve.

Ministrica Bernardica Juretić od početka je bila vrlo suzdržana u reakcijama na zahtjeve roditelja, i zapravo se uopće nije izjasnila o tome. Samo je kratko poručila roditeljima da budu strpljivi, no nakon što se godinama osjećaju kao građani drugog reda, roditelji su vrlo burno reagirali na poziv za strpljenje. Jer oni ga više nemaju.

Ni o čemu nema pojma

Mnogi su dovedeni na rub, psihički, fizički i egzistencijalno.

Kad je javnost počela upozoravati na problematiku djece s Downovim sindromom, koja masovno gube invalidninu, ministrica je reagirala kao da je došla iz druge galaksije. Čudila se, tvrdila kako to nije istina te zaključila kako su to samo neki pojedinačni i sporadični slučajevi. Nakon toga je predložila građanima da imaju više djece, a za nagradu će ih država osloboditi poreza na kombi. Suma sumarum, Bernardici Juretić je krajnje vrijeme da se primi problematike za koju je zadužena ili neka svoje mjesto prepusti nekom drugom. U svakom slučaju, akcija roditelja i 24sata ide dalje.