'Mrtvo more je u samo 2 tjedna očistilo moju kožu od psorijaze'

Stoga sam dosta vremena „lutao“ prije nego što sam naišao na ulje koje se pokazalo djelotvornim i pomoglo kod zatvaranja rana. Našao sam smještaj u hostelu u Aradu, koji je nekih 15-ak kilometara od mora i svaki dan autobusom odlazio u Ein Bokek. Noćenje s doručkom u Aradu sam plaćao 90 šekela ili 180 kuna. Tjedni pokaz za bus stoji 80 kuna. U Ein Bokeku sam svaki dan na hotelskim plažama provodio između četiri i sedam sati. Tuševi i ležaljke su u vrijeme mog boravka (ožujak 2017.) bili besplatni. Ostao sam dva tjedna i unatoč skraćenom boravku, koža je bila za neprepoznati. Uostalom, o tome kako je izgledala, ocijenio je prof. Stanimirović.

- Što se tiče Vašeg slučaja, očigledno je da je za dva tjedna terapije na Mrtvom moru kod Vas postignuta potpuna remisija psorijaze, koža je čista, bez psorijatičnih promjena, uspjeh terapije je 100 posto i očekujemo po rezultatima barem nekoliko mjeseci remisije. 

Bio je u pravu, jer mi se nakon nekoliko mjeseci psorijaza vratila, ali u daleko manjem obimu. Svima koji se odluče na nešto slično, preporučujem da odu na pregled kod prof. dr. Andrije Stanimirovića, jer je pregled kod dr. Hararea u hotelu Lot u Ein Bokeku 200 eura.

Mrtvo more je 11 puta slanije od „običnog“ mora koje ima oko tri posto soli, a Mrtvo čak 33 posto i stoga je istina da je to ujedno i raj za neplivače. Jednostavno ležite ili sjedite i potreban je određeni napor da se iz tog položaja osovite na noge. Nakon izlaska iz mora, u kojem sam provodio 20-ak minuta, i tuširanja, ležao sam na suncu sat-dva i ponovno ulazio u more. Moram naglasiti da se prije toga nisam sunčao, ali nisam ni izgorio, jer se pojednostavljeno rečeno, iznad mora, koje je gotovo 500 metara ispod razine „običnog mora“, stvara filter.

Zbog karakterističnog položaja Mrtvog mora te koncentriranog aerosola, većina UVB zraka biva profiltrirana, pa UV spektar, uz UVA, sadrži samo duže UVB zrake. To predstavlja jedinstvenu prirodnu karakteristiku koja omogućuje dulje izlaganje suncu, bez opasnosti za nastanak opeklina te smanjuje rizik neželjenih nuspojava UV zračenja (starenje kože, malignomi). Prema znanstvenoj teoriji, Mrtvo more je najniža točka na Zemlji, te posjeduje jedinstvene atmosferske i klimatske značajke. U vodi Mrtvog mora je visok postotak magnezijevog klorida, natrijevog, kalijevog i kalcijevog klorida uz veliki udio sulfata i bromida. Ujedno je zrak pet posto bogatiji kisikom u odnosu na onaj u razini Sredozemnog mora. Uostalom, i Kleopatra se kupala u Mrtvom moru, koje joj je po legendi pomoglo da njezina koža blista i održi nevjerojatnu ljepotu. Ne smijete zaboraviti obići i Masadu. To je arheološki lokalitet antičke palače i utvrda na vrhu stijene u južnom Izraelu, na rubu Judejske pustinje iznad Mrtvog mora.

Izrael je doista fantastična zemlja koja se nalazi na tri mora. Uglavnom prevladavaju pustinjska područja, koja su navodnjavanjem pretvorena u oaze. Zahvaljujući klimi, cijele godine proizvode voće i povrće. Ilustracije radi, na kvadratni metar oni dobiju 60 kilograma „paradajza“ sjajnog okusa. Otisnuo sam se autobusom na sam jug te fascinantne zemlje. Nakon nekoliko sati vožnje u klimatiziranom busu stigao sam u Eliat, najjužniji grad u Izraelu smještenom na Crvenom moru. Zaljev je podijeljen između Izraela, Jordana i Egipta. Doista prekrasno mjesto. Nešto između naše Opatije i Monte Carla. Grad prepun hotela, u kojima uglavnom odsjeda elita s ruskog govornog područja. Inače se u Izrael prema nekim podacima s područja zemalja bivšeg Sovjetskog saveza doselilo gotovo tri milijuna ljudi. Oni čine nešto manje od trećine stanovnika. Što još kazati o Eliatu osim da je to grad gdje su cijene u hotelima iznad prosjeka u zemlji. More, ljudi i okoliš su fantastični. Kako je Agaba grad u istom zaljevu i pripada Jordanu, imao sam namjere posjetiti ga, ali se jednodnevna viza plaća 50 Jordanskih dinara, a to je 500 naših kuna, što mi je bilo preskupo.

Nakon 10 dana prave uživancije na Crvenom moru, koje je dobilo, koliko mi se čini, naziv zbog kamenja i šljunka koji je u predivnim nijansama crvene boje, otišao sam u Sveti Grad. Za 10 sati sam iz Eliata busom stigao u Jerusalem, gdje je sasvim druga priroda. Ima dosta zelenila, jer tamo kiše češće padaju, a on je klimatski nama prikladniji jer je na visini od preko 1000 metara i puše stalni vjetrić. Jerusalem je glavni i najveći grad u Izraelu, ako se gleda sam Tel Aviv, koji ima oko 400 tisuća žitelja. Ako se povežu svi gradovi koji se uz Tel Aviv prostiru uz Sredozemno more u dužini od 14 kilometara, onda je on najveći. Tada Haifa s nekih 800 tisuća pada na treće mjesto. Izraelci su jako ponosni na svoju zemlju i gradove. Posebice na stari dio Jerusalema koji zbog svog povijesnog značaja privlači kolone turista i hodočasnika iz cijelog svijeta. Svakako ne treba preskočiti ni Betlehem koji se nalazi na području pod Palestinskom upravom. U Betlehemu su cijene povoljnije nego u ostalom dijelu Israela. Noćenje u hostelima diljem Izraela stoji od 180 pa do nekih 220 kuna, što je u odnosu na hotele sasvim prihvatljivo. Zadnjih nekoliko dana pred povratak proveo sam u Tel Avivu, koji po svojoj arhitekturi ima obilježja tipičnog velegrada. Pjeskovite 14 kilometara duge plaže su pune kupača koje zapljuskuju valovi Sredozemlja, jer je pogled prema otvorenom moru. Kako je Tel Aviv 14. grad u svijetu po skupoći, nemojte razmišljati o kupovini nekretnine. Naravno, ako niste sudjelovali u privatizaciji. Izgleda da su Rusi i tu zastupljeni u velikoj mjeri. Moj savjet je nikako ne zaobići staru luku u Tel Avivu. U Jaffi kao da se vrijeme zaustavilo u doba Elvisa Presleyja i The Beatlesa. Zgrade kao s razglednica iz Havane, a glazba se nije „maknula“ dalje od 60-ih godina prošlog stoljeća. Što me vratilo u vrijeme 10-godišnjeg dječačića. Jedino moderni automobili narušavaju tu idilu iz vremena Rock'n'Rolla. Posjetiti Izrael znači uživati u Svetoj zemlji, punoj kontrasta i ljepote te druženja s prijaznim ljudima. Uostalom, ljudi čine grad i zemlju. U Tel Avivu svakako potražite dio koji se zove Bijeli grad, odnosno White City, dio koji je pod UNESCO-ovom zaštitom.

Shabat u Izraelu počinje u petak navečer, jer novi dan u Izraelu započinje navečer. Shabat traje od petka navečer do subote navečer. Nedjelja je radna. Tada se jede Shabat večera koju muškarac, glava kuće, blagoslovi molitvom pri kojom blagoslovi vino koje se nakon blagoslova ispija iz posebne ukrašene čaše koju nakon gutljaja dodaje dalje redom svima za stolom, uz blagoslov svečano pečenog hala kruha. Za Shabat se obavezno jede posebna vrsta kruha koji zovu hala - nešto kao pletenica pecivo, od mekog slatkastog tijesta. Prije nego što nastupi Shabat, žene pale dvije svijeće uz molitvu. Na Shabat se ne smije ništa raditi. Ne smiju se zarađivati novci, voziti auto, paliti televizija, svjetlo, paliti peć i kuhati. Ali, svjetlo, televizija ili peć mogu biti uključeni prije nego padne Shabat, onda je u redu. Zbog toga imaju neka jela koja se spravljaju tako da se stave u pećnicu ranije, i ostave preko cijele noći na 90-100° C. 

Među takvim jelima su Jemenske kubane - neka vrsta kruha koji se peče cijelu noć, a servira se za doručak s mljevenim rajčicama i jajima koji su se pekli u ljusci pokraj kruha cijelu noć. Ili hamin - jelo od mesa, graha, jaja koje se kuha u zatvorenoj posudi u pećnici tijekom noći.

Kad govorimo o židovskoj hrani, mora se govoriti o kosher zakonima. Kosher hrana je ona koja odgovara zakonima propisanima u Tori. Ne smije se jesti svinjetina, ne smije se jesti meso i mlijeko u istom obroku. Hrana koja sadrži mlijeko se smije konzumirati minimalno 3 sata nakon mesnog obroka. Znači da nema kolača nakon jela. Izuzetak su deserti s mlijekom - parve. Ne smiju se jesti ribe bez ljuske i morski plodovi - školjke, lignje, rakovi.