Muke i patnje pakla ostavili iza sebe: 'Hvala vam, dobri Hrvati'

Hvala Hrvatskoj, hvala dobrim ljudima! Jako sam sretan što sam došao u Hrvatsku, kazao je za 24sata prilikom povratka u Irak 12-godišnji irački dječak Jasem Mohamed.

On je bio u skupini od 22 djece, svi stradali od mina i autobombi, koja su, zahvaljujući udruzi Hrvatska pomaže i hrvatskom veleposlanstvu u Iraku, boravila na ljetovanju u ljetovalištu Crvenoga križa u Novom Vinodolskom.

Jasem je sa samo četiri godine, dok je igrao nogomet s prijateljima, naišao na minu. Poput svakog radoznalog dječačića, počeo se igrati minom, koja je pritom eksplodirala, što je dječaka obilježilo za cijeli život. Ostao je bez desne podlaktice i bez oka, a po cijelom licu i tijelu pun je ožiljaka od geler.

- Zahvaljujemo Hrvatskoj i teti Đurđi Adlešič, koja nam je ovdje bila druga mama i ispunila nam sve želje te pomogla da izađemo iz iračkog pakla i na trenutak zaboravimo na naše muke i patnje, govori Jasem, koji dolazi iz provincije Saladin, u kojoj u bile najžešće borbe između američkih snaga i pobunjenika, a poslije i između iračke vojske te boraca Islamske države.

- U Iraku je od mina i automobila bombi stradalo više tisuća djece. U Hrvatsku su došla djeca koja nemaju najteža oštećenja - kazao je za Firas Jasim Mohammed, savjetnik u iračkome ministarstvu zdravstva i ekologije. On je došao s djecom.

- Irak je zemlja koja, prema izvještaju UN-a, ima najviše zaostalih i svježih mina u svijetu. UN procjenjuje da ih je više od 30 milijuna, a potiču iz još davnog iransko-iračkog rata (1980-1988), iz iračkog zauzimanja Kuvajta (1990/91), a posijane su i nakon ulaska trupa SAD-a u Irak 2003. Mine i druga neeksplodirana sredstva predstavljaju problem na sjeveru, duž granice između Iraka i Irana, te diljem središnjeg i južnog dijela zemlje - kazao je Firas ističući kako je čišćenje minskih polja posao koji će u Iraku zasigurno trajati još 50-ak godina, i to u slučaju da budu imali novca.

- Mnogi pirotehničari ne žele doći u Irak zbog velike opasnosti i malih plaća - napomenuo je Firas dodajući kako je do sada u eksplozijama mina poginulo više od 15.000 ljudi, od kojih su više od polovine bila djeca.
Najmlađi stradali irački dječak koji je stigao u Hrvatsku ima šest godina. Hor Haidar stradao je s tri godine u blizini grada Basre na jugu Iraka. Horovi roditelji inače su pastiri. Stradao je dok je s roditeljima tjerao ovce te pri tome ušao u minsko polje. Igrao se minom koju je našao i izgubio lijevu ruku.

Stekli su nove prijatelje

- Jako mi je lijepo bilo u Hrvatskoj. Prvi sam put vidio more. Kupao sam se svaki dan - sramežljivo je govorio Hor.

- Iako sam sretan što idem kući i što ću vidjeti svoju mamu i braću, tužan sam jer mnogo novih prijatelja moram ovdje ostaviti - kazao je Hor, s kojim je u Hrvatsku stigla i 12-godišnja Sadika Leziz Hais iz provincije Misan. Sadika je imala samo osam godina kad se zatekla u blizini eksplozije autobombe koju je izveo samoubojica ISIL-a. Za malu Sadiku nitko nije vjerovao da će ostati živa s obzirom na njezine teške ozljede. Naime, više od 20 dana bila je u komi te joj je amputirana lijeva noga, a desna joj je potpuno izgorjela do kosti. Danas je Sadika ipak vesela djevojčica unatoč tome što život provodi na štakama.

- Jako sam sretna što sam došla u Hrvatsku. Ovo je lijepa zemlja i jako su dobri ljudi. Našla sam puno prijateljica, s kojima razgovaram na engleskom. Nadam da će jednom i kod nas prestati rat i sukobi te da ću i ja njih moći pozvati u svoju zemlju bez straha da ih dostigne naša sudbina - govori Sadika priznajući kako prvi put šeće bez straha od autobombe ili samoubilačkih napada te uživa sjedeći na obali u prekrasnom pogledu na more, što će pamtiti dok je živa. Za iračku stradalu djecu organizirana je i posebna edukacija o vrstama mina i njihovim opasnostima, a prezentirana im je i metoda rada pirotehničara i psa za detekciju mina. na edukaciji su bila i djeca iz Hrvatske, iz Sisačko-moslavačke i Ličko-senjske županije, u kojima također još ima zaostalih mina, i koja su zajedno ljetovala s iračkom djecom u Novom Vinodolskom. Na kraju boravka priređen je zajednički razgovor djece iz Iraka s djecom iz Hrvatske. Prilikom ispovijedi djece iz Iraka o svojim stradavanjima, mnoga druga djeca nisu mogla sakriti suze. Crveni križ Grada Zagreba i udruga Hrvatska pomaže učinili su znatan napor kako bi djeca iz Iraka bila sigurna i imala sve što im treba za ugodan boravak i odmor.

- Svaki ovakav posjet posebno nas impresionira, angažira i čini nas ponosnim jer smo djeci priuštili ugodan i siguran boravak. Sigurna sam kako djeca nose lijepe uspomene u Irak te će mnogima pričati o svojim dojmovima. Naša suradnja s Irakom nastavlja se na najvišoj razini i spremni smo i sljedeće godine prihvatiti djecu iz Iraka - kazala je predsjednica udruge Hrvatska pomaže, Đurđa Adlešič, poželjevši djeci sretan put kući i puno uspjeha u školi.