Mungosi su iz šume u Baranji u 55 dana izvadili 5 tona mina

Oko 260 tisuća kvadrata guste darđanske šume u Baranji 20 je godina čekalo na razminiranje. Upravo u toj šumi vodile su se teške borbe za Baranju i Osijek jer je ona bila prva i zadnja linija obrane. Na nju su pale stotine tisuća raznih projektila i od  tada, 1991. godine, ulazak u nju bio je kao ulazak u smrtonosnu zonu. 

Zarasla u korov, obrasla raslinjem, divlja i nepristupačna, bila je pravi izazov za djelatnike Mungosa koji su dobili posao razminirati je. Znali su da će biti opasno, da je svaki korak u njoj rizik, ali nisu ni slutili da će u njoj, u 55 radnih dana, pronaći čak 5 tona mina, svaki dan po 30-tak. Po riječima direktora Mungosa Davora Družijanića bio je to jedan od najzahtjevnijih poslova na kojima su demineri radili od 1996. godine. 

Prvi dan čišćenja šuma je pokazala svoj užas

Već prvog dana čišćenja darđanska šuma pokazala je svoj užas. Izgubili su kolegu deminera Renata Spahiju (49) iz Dugog sela, oca petoro djece. Stao je na protupješačku minu postavljenu tamo gdje se uopće nije očekivalo da bude. 

- Teren je bio stvarno težak. Sve puno mina, gelera, smeća, raznog streljiva, prekriveno slojevima pijeska, lišća, zemlje, svega što se godinama taložilo na tlu. To je još i poplavno područje. Uglavnom, nakon što nam je poginuo kolega, posao je tražio maksimalnu koncentraciju, kaže Mijo Gregorović iz Čepina, interni nadzornik u Mungosu koji je svakoga jutra, prije ulaska u minsko polje, svoje dečke pitao jesu li sto posto spremni ući u teren. 

- Ako netko nije spreman, nije se naspavao, nešto ga boli ili je nervozan, vraća se nazad u krevet, bez posljedica, kaže Gregorović.

Na terenu su svakodnevno, u dvije smjene, bili i demineri 35-godišnji Darko Vidošić iz Valpova, 39-godišnji  Marijo Legac iz Požege te 32-godišnji Dalibor Perković iz Rijeke. Oni su trojica od 63 Mungosova pirotehničara i od svega 500-tinjak pirotehničara u Hrvatskoj. 

- Pirotehničar sam već 14 godina. To mi je prvi posao koji sam počeo raditi nakon srednje škole. Završio sam za vatrogasnog tehničara, a kako nisam mogao naći posao, odlučio sam se na tečaj za pirotehničara u MUP-u. Znao sam neke pirotehničare i rekli su mi da je to težak posao, ali nisam puno razmišljao. Sa svojima sam se u kući svađao oko toga. Da je mama bila živa vjerojatno mi ne bi dala da to završim, kaže Darko Vidošić, otac troje male djece koji je s Mungosima prošao cijelu Hrvatsku. 

Pirotehničari moraju biti savršeno zdravi i psihički jaki

Zdravstveni pregled za pirotehničara veoma je zahtjevan i nalik onom za pilota. Moraš biti savršeno zdrav i psihički jak da bi dobio prolaznu ocjenu. Mnogi nisu prošli. Iako je pod stalnim stresom na poslu, Darko kaže kako o njemu puno ne razmišlja jer bi time pogoršavao situaciju. 

- Zapravo mislimo da su pod većim stresom naše obitelji. Mi smo na terenu tjednima. Kod kuće budem tek 5-6 dana u mjesecu ako sam negdje daleko. Demineri kažu da više djece ima onaj tko je rjeđe kod kuće, a manje onaj tko češće dolazi vikendima. I to je čini se tako, jer mnogi od nas imaju najmanje 3-4 djece. Ja imam šestoro, svi jedno drugom do uha. Otišao sam u deminere jer posla nije bilo, a ovo se dobro plaćalo. Mlad, lud, nisam imao što izgubiti. Čistio sam mine u cijeloj Hrvatskoj. Pet kolega sam izgubio na terenima, poginuli su tijekom posla. Kad ti se to dogodi, budeš u šoku par dana, pitaš se da li da nastaviš ili da odustaneš. Žena te zove, djeca te zovu. Svi su u panici. Dobijemo 7 dana slobodno, jedni druge ohrabrimo i idemo dalje,priča Marijo Legac (39) dodajući kako taj strah i tjeskobu Mungos ne može nikome izreći jer nemaju psihološku pomoć, a ne smiju niti tražiti od liječnika tablete za živce jer mu to smanjuje radnu sposobnost na liječničkom pregledu na koji idu svake godine. Moraju naći način na koji će to riješiti sami sa sobom. Najčešće to bude kroz šalu i druženje jer jedni druge najbolje razumiju. Alkohol im je strogo zabranjen. 

- Ima ovaj posao i lijepih strana. Upoznao sam predivne prijatelje, posao je jako zanimljiv, stalno si pod adrenalinom, otkrio sam krajeve Hrvatske koje nikada ne bih vidio, plaća je dobra i radiš samo kad to vremenski uvjeti dozvoljavaju. Ako to tako gledaš, to je posao kao i svaki drugi. Na strah i stres oguglaš, kaže najmlađi među njima Dalibor Perković, također otac dvoje djece. Iako su mu tek 32 godine, Perković će uskoro ostvariti pravo na mirovinu. Pirotehničari imaju beneficirani radni staž i moraju imati 8 godina rada na minskim poljima te 20 godina radnog staža da bi otišli u mirovinu. To je također dobar faktor ovoga rizičnog posla. Osnovica plaće im je oko 7-8 tisuća kuna, ali s terenskim dodacima i svime dobiju oko 10-11 tisuća, čime je većina i zadovoljna. 

Mungosi su među najeduciranijim deminerima u svijetu

Pirotehničari Mungosa jedno su vrijeme slovili kao najeduciraniji demineri u svijetu i puno su očišćenih polja ostavili iza sebe. Mnogo ih je već u mirovini, a ovi koji su još među minama jaki su i ustrajni. 

- Od pirotehničara nećete čudi da odustaje od posla ili da ne može više, kažu i dodaju kako u polje ne nose nikakve sretne amajlije, ali vjeruju u sreću, i jaku jutarnju kavu prije posla.