Na suđenju ocu koji je tresao bebu svjedočio liječnik Hitne: 'Otac nije oživljavao dijete...'

Dijete je ležalo samo na krevetu u dugačkoj sobi. Nitko ga nije oživljavao, nitko ništa nije radio. Dijete ne diše, nema pulsa, dijete je mrtvo..., prisjetio se na Županijskom sudu u Velikoj Gorici liječnik Siniša G., koji je s timom Hitne pomoći 27. ožujka 2022. došao na intervenciju spašavati život dvomjesečnoj bebi. 

Intervenciju je tražio Đ. U. (24), otac bebe s područja Turopolja, kojemu sude zbog zlostavljanja djeteta s posljedicom smrti. Svog je dvomjesečnog sina energično tresao pa je beba tri dana kasnije preminula zbog izljeva krvi u mozak.

- Ja nisam telefonski razgovarao s obitelji ni članovima obitelji djeteta, no imam saznanja da su moji ljudi govorili upute što treba raditi. Prva informacija je bila da dijete ne diše, a zatim da ipak diše, ali nije pri svijesti. Shvatili smo da je ozbiljno kad smo čuli susjedu s kata kako govori: "Zakasnili ste" - ispričao je svjedok.

Pojasnio je da upute dojaviteljima kako pružiti prvu pomoć do dolaska Hitne pomoći daju djelatnici prijavno-dojavne jedinice (PDJ) koji su školovani činiti to putem telefona.
- Reanimacija se radi do trenutka kad dolazi liječnik i kaže da on sad preuzima reanimaciju. Reanimacija se ne prekida kako bi se s prozora mahalo djelatnicima Hitne pomoći. Dijete nitko nije reanimirao - ustrajao je liječnik.

Prizor koji je zatekao je fotografirao jer mu je situacija bila sumnjiva te je fotografiju poslao policiji ili liječniku na intenzivnoj njezi.
Na njegove riječi reagirao je optuženik govoreći da je Hitnu zvala susjeda koju je zamolio da mu posudi telefon te da je ona utipkala broj 194 jer je on previše bio u šoku.

- Rekli su mi što trebam raditi i ja sam slušalicu predao susjedi. Oživljavao sam svoje dijete najbolje što sam znao - tvrdio je mladi otac. 

Kako bi razjasnili moguće nedoumice, sud je preslušao snimku njegova poziva Hitnoj pomoći kobnog dana.

- Jel možete poslati odmah Hitnu pomoć, dijete je prestalo disati - uzbuđeno govori ženski glas djelatniku dojavnog centra. Riječ je o susjedi, koju je Đ. U. zamolio telefon.

- Koliko je staro dijete? - pita djelatnik.

- Oko mjesec i pol - odgovara žena i pita jel se smije dijete polijevat vodom.

- Nemojte ništa polijevati - odgovara djelatnik nakon čega se u razgovor uključuje muški glas.

- Ja sam tata, jel možete hitno doći? Hitno, hitno - ponavlja uznemireni glas. 

- Svojim ustima obuhvatite djetetova usta i nosić - govori djelatnik.

- Što da obuhvatim? Ide mu krv na nos, dijete jeca - odgovara tata.

- Da li ipak diše dijete onda? Ako jeca? - pokušava utvrditi djelatnik stanje djeteta.

- Ne znam, dijete izgleda mrtvo. Ne znam što je, probudio sam se i tako je bilo - govori otac.

- Jeste li mjerili puls? - pita dalje djelatnik.

- Šta me pitate cijelu istoriju, kažem da ne znam. Dijete je mlitavo - govori sad već iznervirani otac povišenim glasom.

- Opipajte radi li mu srce - daje uputu ocu, koji odgovara da srce radi, kuca.

- Stavite ga onda na bok da mu krv ne ide u grlo - nastavlja davati upute djelatnik.

- Što to more biti? - pita otac djelatnika, koji odgovara da ne zna što bi moglo biti i da će sad doći njihov tim koji će to utvrditi.

- Neka gospođa koja je s vama siđe i čeka Hitnu - kaže djelatnik, a sa druge strane nastupa tišina.

- Nemojte još prekinuti - govori djelatnik, no veza je već prekinuta.

- Ipak nije oživljavano dijete - komentirao je svjedok Siniša G. za kojega stranke više nisu imale pitanja.

Mladog oca na sud su doveli iz istražnog zatvora. Otkrio je da je u međuvremenu, dok je nešto više od mjesec dana bio na slobodi, zasnovao novu izvanbračnu zajednicu te da mu je supruga trudna. Inače, posljednje ročište u ovom slučaju bilo je u svibnju kada je Đ. U. pušten iz istražnog zatvora, no izvanraspravo vijeće suda prihvatilo je žalbu Županijsog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici te ga vratilo u Remetinec.