Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
133 komentara

Na Titov krevet vezali crvenu traku: 'Neizlječiv je, umrijet će'

Josip Broz kao austrijski vojnik borio se u Prvom svjetskom ratu. U ožujku 1915. teško je ranjen, zarobljen i odveden u rusku vojnu bolnicu. Došlo je do komplikacija. Prvo je dobio upalu pluća, a onda i tifus...

YouTube
Foto: YouTube
133 komentara

Povodom 100- godišnjice od završetka Prvog svjetskog rata poznatog i pod imenom Veliki rat donosimo vam neke od najzanimljivijih likova, priča i događaja koji su obilježili ovaj svjetski sukob u kojem je život izgubilo više od 10 milijuna ljudi..

'Nikad neću zaboraviti moj prvi dan u Austro-ugarskoj vojsci. Kad sam stupio u vojsku, imao sam, kao i svi mladi ljudi, frizuru. Jasno mi je bilo da vojnici moraju biti ošišani, ali način na koji je to bilo učinjeno, duboko me je vrijeđao. Još na vratima, dočekao me je kaplar: 'O gospon socijalist, i vi ste tu. Molim lijepo, priđite da vam uredim vašu kosu. Dograbio je mašinu za šišanje i napravio mi križ kroz kosu - piše o Brozovom boravku u Austro-ugarskoj vojsci Filip Hameršak u svojoj knjizi Tamna strana Marsa te dodaje da u taj Titov navod nemamo razloga sumnjati, ali imamo u sljedeći:

'Služenje u austrougarskoj vojsci nije mi se dopadalo iz više razloga. To je prije svega, bila ugnjetačka vojska, koja je držala u ropstvu ne samo moj narod nego je služila kao sredstvo za porobljavanje drugih naroda. Drugo, to je bila slaba vojska kao vojska. U njoj je carevo dril, stare formule, pravilnici, uopće se vojniku nije dozvoljavalo da pokaže bilo kakvu inicijativu'

Foto: screenshot/Youtube/Twitter

Prema životopisu napisanom 1935. za Komiternu - na srpskom bojištu borio se od kolovoza do prosinca 1914, navodi Hamešak u svojoj knjizi te nastavlja: 'Čini se kako se sam Broz prema svojoj borbi u Austro-ugarskoj vojsci isprva prilično opušteno odnosio - poznata je Krležina anegdota o tome kako je 1946. maršala Tolbuhina nimalo diplomatski iznenadio izjavom da su njih dvojica u Karpatima 1915, bila na suprotnim stranama - no da su ga upravo njegovi srpski suradnici, bolje poznavajući raspoloženje u vlastitoj sredini, upozorili da iznijeti cijelu istinu ne bi bilo oportuno ( osim Đilasa u tom se kontekstu navodi i Aleksandar Ranković). Unatoč tomu, dio novijih srpskih autora, u takvom spletu događaja sklon je vidjeti veliku, isključivo hrvatsku urotu, u kojoj nije nebitno i to što je Brozovim bataljunom zapovijedao bojnik Slavko Štancer, koji će kasnije u NDH neko vrijeme biti na čelu kopnene vojske.'

Odmah na početku rata završio u zatvoru

Jasper Ridley u svom djelu Tito navodi da u kolovozu 1914. Josip Broz još nije bio ni marksist-lenjinist, ni clan komunističkih odabranika, to jest profesionalni revolucionar. Bio je jedan od milijun mladih ljudi koji su se zatekli u vojsci jedne od zaraćenih strana na početku Prvog svjetskog rata.

Ubrzo nakon sto je Austrija objavila rat Srbiji, Josip Broz je sa svojim pukom marširao prem granici Srbije, ali prije nego sto je stigao, bio je pritvoren u Petrovaradinskoj tvrđavi kod Novoga Sada na Dunavu, pedesetak kilometara na austrijskoj strani granice sa Srbijom.

Petrovaradin fortress, Novi Sad, Serbia and Montenegro | Autor: Profimedia Foto: Profimedia

Ova povijesna utvrda, sjedište princa Eugena tijekom njegove borbe za Beograd 1717. tada je bila vojni zatvor. To je zasad jedino sigurno, jer Tito je, objašnjava Ridley, dao tri različite verzije priče o tome kako je do toga došlo.

- Kada je Dedijer pisao njegovu biografiju, Tito mu je ispričao marksističko- lenjinističku verziju, po kojoj ' mi seljaci i radnici tog puka nadali smo se da ce Austrija biti poražena i da ce to dovesti do pada austrijske carevine i propast Habsburške Monarhije'. Jedan stari vodnik, odan Franji Josipu, načuo je njegov razgovor s drugovima iz puka. Prijavio ga je vojnim vlastima, pa je tako Broz dopao zatvora u Petrovaradinu. Ćelijski su mu drugovi rekli kako zatvorenici tjednima sjede utamničeni, a da sudski proces protiv njih nije ni pokrenut. Broz je, međutim, stalno lupao na vrata ćelije i zahtijevao izvođenje pred vojni sud. Priču starog vodnika na suđenju je poricao, te je čak nagovorio jednog mladog vojnika da svjedoči u njegovu korist. Sud je povjerovao njemu i njegovu svjedoku i oslobodio ga -  piše Ridley.

1. WK., Ostfront, österr.–ungar. Truppen in den Karpaten / Foto | Autor: Profimedia Foto: Profimedia

Prema Đilasu, Tito je Dedijeru ispričao panslavensku verziju te priče, koja je gotovo ista kao i marksističko- lenjinistička verzija, osim sto su ga u njoj čuli da je rekao kako se namjerava predati Rusima, a ne kako se nada da ce Austrija biti poražena. 

- Međutim, Đilas kaže da mu je Tito osobno jednom rekao kako je bio pritvoren administrativnom pogreškom i oslobođen nakon nekoliko sati u Petrovaradinu. Ovo najvjerojatnije objašnjava zašto je poslije pritvora, iako pod teretom takve optužbe, i dalje uživao povjerenje kao odan i sposoban stariji vodnik. Možda u marksističko-lenjinističkoj verziji ove priče ima i zrnce istine, ali je panslavenska verzija sasvim sigurno pogrešna.

Postoje proturječnosti u detaljima ovih dviju tako različitih verzija: međutim, nema sumnje da je Broz pritvoren pod optužbom da je poticao pobunu, da je bio zatvoren u prvoj ćeliji s lijeve strane po ulazu u Petrovaradinsku tvrđavu te da je u toj ćeliji bio zatvoren nekoliko dana, ili možda nekoliko sati prije nego sto je pušten, oslobođen i čista obraza vraćen na dužnost starijeg vodnika, bez mrlje na karakteristici vojnika odanog Franji Josipu - objašnjava Ridley.

U njegovoj se jedinici umiralo od hladnoće

Kad je ruska vojska prešla Karpate i stigla na 200 km od Budimpešte Brozov je puk hitno preusmjeren s pohoda protiv Srbije i upućen protiv Rusa. Na zapadnoj fronti vojske su vodile strašni, iscrpljujući rovovski rat no na Karpatima se ratovalo na starinski način, u kojem je konjica imala glavnu ulogu. Zima na prijelazu 1914. na 1915. bila je okrutna na Karpatima. U Brozovoj je jedinici bilo vojnika koji su umrli od hladnoće.

Russian trenches in the mountains of Galicia, World War I, 1915, (1929). Artist: Stuff | Autor: Profimedia Foto: Profimedia

- Zapovjednik Brozove čete, hrvatski časnik Tomašević, bio je odan Monarhiji. No, mnogi su Slaveni u austrijskoj vojsci bili pod utjecajem tajne promidžbe panalavista koji su ih ohrabrivali da prebjegnu Rusima i bore se sa slavenskom braćom protiv Austrijanaca. Ruska caristička vlada poticala je panslaviste i upozorila ruske stražare u vojsci na Karpatima da toplo prime dezertere koji pokušavaju prijeći na njihovu stranu. Panslavisti su imali mnogo uspjeha kod čeških vojnika i tisuće Čeha noću je prelazilo ruske linije. Bili su znatno manje uspješni u Hrvata. Na srpsku je stranu prešlo nešto hrvatskih vojnika, a i na rusku, ali ne mnogo. Broz nije namjeravao prebjeći Rusima; nikada nije bio panslavist.

Tijekom te hladne zime na Karpatima Broz je nastavio kao dobar i energičan dočasnik, ali mi se zapovjednik čete nije sviđao. Kapetan Tomašević vrlo je strogo održavao disciplinu, kažnjavajući i za najmanje prekršaje. Ali nije imao razloga kazniti starijeg vodnika Broza, koji jest bio krivo optužen za subverzivnu djelatnost, ali je bio rehabilitiran i u svakom pogledu uzoran dočasnik. Broz je postupao onako kako ce komunističke partije kasnije savjetovati svojim članovima da postupaju kad se nađu u buržoaskoj vojsci u vrijeme imperijalističkog rata. Samim tim sto je dobar vojnik zadobit ce poštovanje drugih, koji ce onda radije slušati njegovu buntovničku propagandu - navodi Ridley u svojoj knjizi.

Zarobio 80 Rusa, ali nije ih htio pobiti

Broza su potom, nastavlja Ridley, izabrali da predvodi male izviđačke grupe koje su prepadale ruske predstraže i hvatale zarobljenike. Sviđalo mu se obavljanje ove dužnosti, jer mu je ona pružala priliku za inicijativu. Često se dobrovoljno prijavljivao za vođenje tih prepada. Za jednog od njih, on i njegovi ljudi zarobili su osamdeset Rusa koji su spavali u jednoj kući bez stražara. 'Neki od mojih ljudi predložili su da ih pobijemo', rekao je Dedijeru, ' ali ja nikad nisam vjerovao u uzaludno prolijevanje krvi tako da smo ih mi sve doveli natrag na naše položaje'.

Zarobljavanje 80 Rusa navodi i Hameršak u knjizi 'Tamna strana Marsa'

'Josip Broz imao je svoju posebnu malu jedinicu koja se na svoju ruku provlačila kroz neprijateljske linije i djelovala duboko u neprijateljskoj pozadini. Jednom prilikom ta jedinica  zatekla je oko 80 ruskih vojnika koji su spavali u jednoj kući bez straže. Neki iz jedinice predlagali su da ih pobiju, ali Broz se nije složio. Ruski zarobljenici bili su zarobljeni i sprovedeni na austro-ugarsku stranu'.

Trebao umrijeti, ali je oporavio i u bolnici naučio ruski

Krajem ožujka 1915. Josip Broz je teško ranjen i zarobljen. Vjerovalo se da će umrijeti. Bila je Uskrs i ruska vojska krenula je na austrijske položaje na Karpatima

Smashed up German trench on Messines Ridge with dead soldiers, Battle of Ypres, Belgium, World War One | Autor: Profimedia Foto: Profimedia

- Brozova četa bila je postavljena u blizini mjesta Okno, koje je danas u sjevernoj Rumunjskoj, u blizini ukrajinske granice. Uspješno su odnijeli napad ruske pješadije, sve dok jedinica kozačke konjice nije probila njihove obrambene položaje i s leđa napala Austrijance. Jedan je Kozak kopljem pogodio Broza u leđa ispod lijeve ruke, za malo promašivši srce i teško ga ranio. Broz je izgubio svijest. Dedijeru je rekao kako vjeruje da bi Kozaci pobili sve ranjenike da ruski vojnici nisu došli i spriječili pokolj. Broz i ostali su preživjeli, bili su zarobljeni. 

Broza su poslali u rusku vojnu bolnicu u gradu Sviashsku u blizini Kazana, oko 2400 kilometara iz bojišnice. Dobro su ga njegovali, no rana je bila teška i došlo je do komplikacija. Prvo je dobio upalu pluća, a onda i tifus. Jednom, kad je imao visoku temperaturu i bio u nesvijesti, bolničarka je za njegov krevet privezala crvenu traku, znak da je bolesnik neizlječiv i da ga treba ostaviti da umre. 

No, Broz je bio jak i oporavio se. Za vrijeme oporavka naučio je ruski. Mogao je koristiti bolničku knjižnicu pa je čitao Tolstoja, Turgenjeva i Kuprinove brutalno realističke romane i kratke priče o životu u vojsci i bordelima - opisuje Ridley Brozovo ranjavanje i preživljavanje. 

Kad je izliječen, poslan je oko 640 kilometara na istok u mjesto Kungur, blizu Perma, gdje je bio velik logor za njemačke, austrijske i mađarske ratne zarobljenike. Zarobljenici su popravljali željezničku prugu za Sibir. Rusi su Broza odredili da, pod nadzorom ruskih vojnih vlasti, zapovijeda svim ratnim zarobljenicima u logoru. Prema Haškoj konvenciji, kao dočasnik on nije bio obvezan raditi, ali se javio dragovoljno da izbjegne dosadu. Mnogi češki, pa i neki hrvatski ratni zarobljenici u Rusiji dragovoljno su se javljali u rusku vojsku kako bi se borili protiv Austrije i za panslavizam, ali Broz to nije učinio.

1. WK., Ostfront, österr. Tross / Foto | Autor: Profimedia Foto: Profimedia

'To su bili udarci koje ću pamtiti cijeli život'

- Međunarodni Crveni križ organizirao je preko američkog i švedskog Crvenog križa uredno slanje paketa ratnim zarobljenicima koji su radili na željezničkoj pruzi kod Kungura, ali ti paketi nisu nikako stizali do zarobljenika. Broz je otkrio da ih krade ruski glavni inženjer željezničke pruge. Požalio se predstavniku švedskog Crvenog križa, koji je potvrdio krađe glavnog inženjera. Stara ruska grofica, odgovorna za rad Crvenog križa u ovom kraju, bila je ogorčena, pa je glavni inženjer bio oštro ukoren. Stoga je inženjer odlučio osvetiti se Brozu. Jednog su dana neki ratni zarobljenici zakasnili na posao. Glavni inženjer optužio je Broza, koji je rukovodio ovom skupinom zarobljenika, i presudio da ga zatvori u podrum. 

Tamo su ga napala tri Kozaka i tukli ga knutima - bičevima od tri kožne trake i žice s metalnim šiljkom na kraju. Malo je žrtava ikad preživjelo više od sto udaraca knutom. Tri Kozaka zadali su Brozu oko trideset udaraca. Dedijeru je rekao da će te udarce pamtiti cijeloga života - opisuje Ridley teror koji je Broz prolazio nakon osvete inženjera kojeg je prokazao.

U podrumu je proveo nekoliko tjedana a nakon odlaska Kozaka čuvali su ga drugi ruski vojnici koji su s njim dobro postupali. Upravo u to vrijeme u Rusiji je abdicirao car Nikolaj II. Romanov i vlast je u Rusiji preuzela privremena Vlada na čelu sa Aleksandrom Kerenskim. Broz je pušten i upućen na popravak željezničke pruge pored jedne male stanice u blizini grada Perma.. Tu se sprijateljio s nekim željezničkim radnicima koji su podržavali Lenjinovu boljševičku partiju. 

YouTube/Screenshot | Autor: YouTube/Screenshot Foto: YouTube/Screenshot

- Jedan od željezničara boljševika rekao je Brozu da njegov sin radi u velikoj tvornici strojeva 'Putilov' u Petrogradu i da bi Brozu vjerojatno mogao naći posao pa je Broz odlučio poći u Petrograd. Bez ikakvih poteškoća pobjegao je iz zarobljeničkog logora, jer su stražari, kao i mnogi drugi ruski vojnici, dezertirali i otišli kućama. Popeo se na teretni vlak za Petrograd i krijući se među vrećama žita, poslije nekoliko dana putovanja stigao u glavni grad. U Petrogradu je  stanovao kod sina onog svog prijatelja sa željezničke pruge, a radio je u tvornici 'Putilov'.Boljševici su imali dosta pristaša u toj tvornici pa je Broz uskoro uvučen u partijski rad. Nije prošlo ni mjesec dana od njegova dolaska u Petrograd kad se dogodila neuspjela pobuna poznata po imenom 'srpanjski dani'.Počela je u gradu spontanim demonstracijama tvorničkih radnika i nezadovoljnih vojnika, koji su na demonstracije ponijeli oružje. Završena je mlakim pokušajem boljševika da preuzmu vlast. Demonstracije su trajale tri dana uz besciljnu pucnjavu između naoružanih demonstranata i policije i vojnih jedinica koje su podržavale vladu Kerenskog. Kad je vladinim snagama stiglo pojačanje, pobuna je bila ugašena - opisuje Brozove dana u Petrogradu autor Ridley. 

Tečno govorio ruski pa nisu posumnjali da je odbjegli austrijski zarobljenik

Broz je sudjelovao u demonstracijama pa je nakon njih odlučio pobjeći u Finsku. Iako je Finska bila pokrajina Ruskog carstva, policijska je kontrola uvijek tamo bila manje stroga. No, zaustavili su ga  na granici pokrajine jer nije imao osobne isprave , uhitili, vratili u Petrograd te zatvorili u glasovitoj Petropavlovskoj tvrđavi.Tri tjedna držali su ga u ćeliji koja je u kolovozu bila hladna i vlažna jer su joj vanjske zidove zapljuskivali valovi rijeke Neve.

- Potom ga je ispitao policijski službenik. Broz mu je rekao da je odbjegli ratni zarobljenik iz austrijske vojske. Istražitelju je laknulo, jer je mislio da bi ovaj zatvorenik mogao biti neki važni boljševički agent.

'Budalo', rekao je Brozu, 'zašto to nisi ranije rekao? Ovdje si već tri tjedna, a mogao si odavno biti vani'. Vlasti su ga odlučile vratiti u zarobljenički logor u Kunguru, pa su ga uz službenu pratnju stavili u vlak. Kad je vlak zastao na jednoj stanici, Broz je zamolio stražara da mu dopusti da donese malo vode za čaj, pa je iskoristio priliku, istrčao iz stanice i pobjegao. Dedijeru je poslije rekao da je stanica iz koje je pobjegao bila Ekatarinburg (kasnije je grad nazvan Sverdlovsk). Ali iznenađujuće je, čak i kad se uzme u obzir kaotično stanje ruskih željeznica 1917. da je vlak iz Petrograda prema Kunguru prolazio kroz Ekaterinburg. tu je uskočio u vlak koji je išao prema Sibiru, a ljubazni ga je kondukter pustio da putuje bez vozne karte. Policija je pretražila vlak u potrazi za odbjeglim ratnim zarobljenikom, ali nije posumnjala na Broza, jer je on vrlo tečno govorio ruski - opisuje Brozovo spašavanje Jasper Ridley.

Kada je vlak stigao u Omsk, u zapadnom Sibiru, oko 3.200 kilometara od Petrograda, zaustavili su ga i pretražili boljševici koji su sebe nazivali Crvenom gardom. Putnicima su tada priopćili da su boljševici upravo revolucijom preuzeli vlast  te da sad traže odbjegle buržuje i kontrarevolucionare. Broz im je objasnio da je austrijski ratni zarobljenik, 'radnik, kao i vi', pa su ga prihvatili kao prijatelja. U Omsku je sišao s vlaka, te i sam stupio u Crvenu gardu.

Tema: History

Možda vas zanima i ovo:
Message