News

Komentari 20

Nacisti su na ovom mjestu učili ubijati: 'Dachau će nam služiti da uvedemo mir u Njemačku'

Nacisti su na ovom mjestu učili ubijati: 'Dachau će nam služiti da uvedemo mir u Njemačku'

Samo dva mjeseca nakon što je Hitler došao na vlast, na današnji dan 1933., izgrađen je prvi koncentracijski logor u Njemačkoj - Dachau. On je nacistima poslužio kao organizacijski model za druge logore

Kao prvi zatvorenici u logor Dachau, smješten  16 kilometara sjeverno od Münchena, dovođeni su uglavnom politički protivnici nacista. Židovima se tih prvih dana podrugivalo, ponižavalo ih se i  tuklo, ali na ljevičare iz bivšeg režima gledalo se kao na neposredniju i opasniju prijetnju.

Novootvoren koncentracijski logor organiziran na mjestu napuštene tvornice baruta i municije.

Čim je otvoren, već prvog dana 22.ožujka 1933., dva dana nakon što je završena gradnja,  po nalogu zapovjednika SS-a i Gestapa i jednog od  glavnih organizatora Holokausta Heinricha Himmlera, dopremljeno je prvih 200 zatvorenika.

Prototip za sve kasnije koncentracijske logore

Nakon otvaranja logora Himmler je u jednom intervju kazao da je kod Dachaua otvoren 'prvi koncentracijski logor za političke zatvorenike' koji će služiti da se uvede mir u Njemačku.

- Kao prvi izgrađeni logor, Dachau je po rasporedu, nesmiljenim pravilima i disciplini služio kao prototip za sve kasnije koncentracijske logore. Nekima od prvih čuvara u početku je  zacijelo bilo teško prema logorašima se odnositi kao prema 'neljudima', no ubrzo su se priviknuli. Mještanima gradića Dachau rečeno je da je riječ o logoru za 'političke disidente' - one koji izazivaju nevolje, političke protivnike i neprijatelje novog Reicha.  Nakon toga, tek su rijetki pokušavali izraziti nelagodu i nemir koji su osjećali. Stanovnici Dachaua deset su godina pokrivali oči i uši, no više nisu mogli poricati postojanje logora  kad je do njih došao smrad raspadanja tisuća nezakopanih tijela. Ipak, kako se čini, nitko se nije bunio - piše Angela Lambert u svom djelu Izgubljeni život Eve Braun.

Dachau je nacistima bila škola za ubijanje. Pomno razrađen režim u Dachau koji je uspostavio prvi zapovjednik logora Theodor Eicke, nije bio tek brutalan.

- Bio je smišljen tako da se slama volja zatočenika. Eicke je nasilnost i mržnju nacista prema svojim neprijateljima kanalizirao u sustav i poredak. Dachau je postao zloglasan po fizičkom  sadizmu što se tamo prakticirao: bičevanje i batinanje bilo je vrlo  uobičajeno. Zatočenike se ubijalo, a pogibija se potom opisivala kao ' ubijen u pokušaju bijega' - ali, tek je malen 
dio zatočenika Dachaua i umro u tom logoru. Stvarna moć režima u  Dachau nije se toliko krila u fizičkom zlostavljanju, bez obzira na to koliko nedvojbeno je ono bilo stravično, već više u mentalnoj torturi - tako opisuje snagu logora Dachau Laurence Rees u svojoj knjizi Auschwitz: Nacisti i 'konačno rješenje'

Stalna neizvjesnost lomila je i najčvršće

Autor navodi da za razliku od običnih zatvora, zatočenik u Dachau nije uopće znao koliko će mu trajati izdržavanje kazne. Bila je to prava inovacija
 - Dok je tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća  većina zatvorenika oslobađana nakon otprilike godinu dana, svaka pojedinačna kazna je mogla biti manja ili veća ovisno o hiru vlasti. Nije postojao neki konačni datum na koji bi se  zatočenik mogao usredotočiti, već jedino stalna neizvjesnost u kojoj se nikad nije znalo kad će doći sloboda - sutra,sljedećeg mjeseca ili sljedeće godine.
- Neizvjesnost glede trajanja zatočeništva je nešto s čim se nikad nisu mogli pomiriti. To ih je uništavala i lomilo čak i najčvršću volju. Samo zbog toga život u logoru bi postajao patnja - kazao je Rudolf Hoess

Theodor Eicke od početka je pripovijedao jednu doktrinu - tvrdu odlučnost: 'Ako itko pokaže čak i najmanji tračak suosjećanja prema zatočenicima mora smjesta nestati iz naših redova među nama nema mjesta za mekušce. Stoga bi se svaki oblik simpatije, bilo koji oblik sažaljenja svodio na očitovanje slabosti. Ako bi nekog pripadnika SS-a počeli obuzimati takvi  osjećaji, to je značilo da ga je neprijatelj uspio zavesti.

Iako je na početku ovaj logor prvenstveno bio zamišljen kao mjesto na kojem će se novi režim obračunavati sa svojim političkim neistomišljenicima, s vremenom je Dachau postao mjesto gdje su  zatvarani Romi, Židovi, kriminalci, homoseksualci i svi ostali koji nisu bili u skladu s nacističkom ideologijom.

Uveli sustav 'kapa'

U Dachau je uveden i sustav 'kapa' - sustav koji će se poslije zavesti kroz svekoliku mrežu koncentracijskih logora i potom igrati vrlo važnu ulogu u upravljanju Auschwitzom, objašnjava  Rees u svom djelu.
- Riječ 'kapo' vjerojatno je izvedena iz talijanske riječi 'capo' a označavao je 'šefa'. U svakom zatvorskom bloku ili radnoj 'postrojbi' zatvorske bi vlasti imenovale jednog zatočenika,  a taj 'kapo' imao bi goleme ovlasti nad svojim drugovima zatočenicima. Takve su ovlasti, naravno, često zloporabljene. Čak i više nego SS-ovci kapi su bili u stalnom doticaju s ostalim zatočenicima i mogli su se služiti arbitrarnim mjerama, kako bi logoraški život činili posve nesnošljivim. No, i kapi su se izlagali opasnosti da ne zadovolje svoje gospodare u SS-u.  Kako je rekao Himmler: 'njegov posao je osigurati da se rad obavi...tako da mora kažnjavati svoje ljude. Čim više nismo zadovoljni s njim, prestaje biti kapo i vraća se među ostale  zatočenike. Znao je da će ga prebiti na smrt već prve noći. - navodi Rees.

Prema logorskim dokumentima procjenjuje se da je u Dachau, u 12 godina njegovog postojanja, umrlo od bolesti i neuhranjenosti i bilo pogubljeno 41.500 zatvorenika

U pretrpanim barakama našli oko 30 tisuća živih kostura

Sredinom travnja 1945. Dachauu se približilo savezničko topništvo. Uprava logora naredila je uništenje dokumenata i brisanje tragova zločina.  Tri dana prije oslobođenja oko 7 tisuća logoraša natjerano je u prisilan marš prema Alpama. Mnogi su umrli na putu.
Amerikanci su 29. travnja oslobodili logor te u njemu pronašli užase. Izgladnjela mrtva tijela su bila nabacana jedna na druge. U samom logoru, u pretrpanim barakama našli su oko 30 tisuća živih kostura. Logorom je harao tifus. Gola i polugola tijela ležala su posvuda, u sanatoriju, u krematoriju, čak i na otvorenom...

 - Iza željezne žice i električne ograde skeleti su sjedili na suncu i međusobno pregledavali jedni druge imaju li uši. Svi su nekako jednako izgledali, kao da je netko izbrisao  svojstvene izraze na njihovim licima i njihovu starosnu dob -  napisala je američka novinarka Martha Gellhorn, jedna od najboljih ratnih izvjestiteljica 20. stoljeća, koja je od listopada 1944. kao ratna reporterka pratila napredovanje američkih trupa u okupiranoj Europi.

 - Prešli smo preko velikog, punog, prašnjavog logora i između baraka za zatočenike ušli u vojnu bolnicu. U hodniku su sjedili drugi skeleti, šireći miris bolesti i smrti. Promatrali su nas, ali bez pokreta. Na njihovim licima nije bilo nikakvog izraza, nikakve mimike, lica su se sastojala samo od žućkaste, čekinjaste kože koja je bila nategnuta preko kostiju - napisala je.

Na mjestu tog zloglasnog nacističkog koncentracijskog logora danas se nalazi Memorijalni centar.

Angela Merkel je prvi njemački kancelar koji je posjetio Dachau. Ona je 2013. položila vijenac i odala počast žrtvama.
 

Najčitaniji članci