Nadine (73) lubenice pužu po betonu u Tuheljskim toplicama

U Tuheljskim Toplicama nemaju samo bazene kao atrakciju, već i lubenice koje pužu po betonu.

Nada Vodopija (73) u Tuheljskim Toplicama živi već 25 godina. Radila je u Njemačkoj, ali su ona i suprug odlučili da je ipak život u Hrvatskoj ono što žele i 1991. su se doselili Tuheljske Toplice. Danas živi sa sestrom (80).

- Svake godine kada jedemo lubenice, onaj sok koji se ocijedi kada je siječemo skupa sa sjemenkama istresem u betonsku žardinijeru. I svake je godine do sada bila koja malena lubenica, cvjetić barem. A ove godine ih je rodilo preko deset - uzbuđeno govori Nada. 

Lubenice su, kako kaže, jako ukusne i slatke. Prvu je iz svog dvorišta već pojela, ali je požurila, jer lubenica nije još bila sasvim zrela. 

- One su posebne, treba im puno vremena da sazru. Ona koju smo pojeli je imala sedam kila, ali nije još bila spremna, kaže Nada.  

Kako je saznala, lubenica je spremna za branje kada joj strane počnu žutiti i kada se čuje određeni zvuk kada ju kucnete. 

Lubenice koje rastu na betonu su plodovi narasli iz koštica prvih lubenica koje su jeli ove godine. Tijekom cijelog razgovora, gospođa Nada ne skida osmijeh sa lica. Lubenice na betonu su joj donijele mnogo radosti.  

- Prvu lubenicu sam podijelila sa susjedima, a tako ću i sve ostale, čim dozru. To je svima nešto posebno, svi ih žele probati. A kada mi dolaze gosti koji ne znaju da su mi tu lubenice, ja vičem: Nemoj ih pogaziti! - kaže Nada i prasne u smijeh.

Govori kako je najmanja lubenica bila malo veća od šake i uspjela je sazreti, te je bila izuzetno slatka. U žardinijeri su posađene ruže, a njih je zalijevala sokom lubenica, jer je čula da je to dobro za njih. Ne dodaje nikakvo gnojivo, jer od kako nitko nema stoku, nema ni gnoja, a ne voli kupovati umjetno gnojivo. Samo je kupila posebnu zemlju za cvijeće, jer joj, kako kaže, bolje uspijevaju ruže u njoj.