News

Komentari 57

Najavili mu likvidaciju: 'Arkane ponesi sako, gore je hladno...'

Najavili mu likvidaciju: 'Arkane ponesi sako, gore je hladno...'

Prije točno 20 godina u predvorju hotela Intercontinental u popodnevim satima odjeknuli su rafali. Ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan ležao je na podu sav u krvi. Ubijen je s tri hica u potiljak...

Samo tri dana prije ubojstva ratnog zločinca i kriminalca Željka Ražnatovića Arkana njegova supruga turbo folk pjevačica Svetlana Ražnatović - Ceca  gostovala je na televiziji u emisiji "Maksovizija".

U publici, u prvom redu, sjedio je Arkan. Bio je u crnoj kožnoj jakni i povremeno je komentirao 'bisere' popularnog voditelja Minimaksa.

Jedva sedamdesetak sati kasnije, 15. siječnja 2000. oko 17 sati Arkana su izrešetali u predvorju hotela Intercontinental, današnji Crowne Plaza u Beogradu. 

Nakon što je ubijen, procurile su priče kako su tijekom emisije u kojoj je gostovala Ceca, Minimaksu na mobitel stizale poruke kojom su pojedinci najavljivali Arkanovo ubojstvo.


Ceca i Arkan bili su česti gosti u emisijama Milovana "Minimaksa" Ilića (gore na slici)

Iako je Minimaks te priče demantirao, kao i činjenicu da je samo tri dana ranije znao da će Arkan biti ubijen, pojavio se sadržaj navodnih poruka. Jedna je glasila: "Ceco, ličiš na Gocu Božinovsku", čime su aludirali na ubojstvo Zorana Šijana, vođu surčinskog klana i Arkanovog prijatelja i supruga Goce Božinovske, srpske folk zvijezde.

U drugoj je poruci navodno pisalo: "Arkane, ponesi sako, gore je hladno".

Ubijen u hotelu koji mu je bio drugi dom

Arkan je navodno najviše volio subote, a te se subote njegova supruga Ceca otišla naći sa svojom sestrom Lidijom u njenom ekskluzivnom butiku u Intercontinentalu. 

Arkan nije išao s njom, a tog je poslijepodneva viđen kako ispija kavu u kafiću Trozubac u Nušićevoj ulici, a potom na Terazijama kako kupuje novine. Nakon toga je sa svojim tjelohraniteljem sjeo u blindirani džip i otišao u Intercontinental na ručak.

Arkan se u Intercontinentalu uvijek osjećao sigurno, to mu je bio drugi dom.

Na ulazu u hotel sreo je svog starog prijatelja Milenka Mandića Mandu i kako pišu srbijanski mediji, prema provjerenom izvoru, njih su dvojica u hotelskom separeu kasnije zajedno popunjavali listiće za kladionicu. 

Arkan i Mandić su sa Cecom i njenom sestrom ručali u hotelskom restoranu. Mandić je pola sata prije pucnjave krenuo prema kladionici uplatiti listić, ali je usput sreo poznanika koji se ponudio da to obavi umjesto njega. Da je Mandić sam otišao u kladionicu danas bi možda bio živ.
Osim Arkana u predvorju hotela ubijen je još Mandić i Dragan Garić Gara.

Arkanovo je ubojstvo, navodno, planirano godinama. Likvidirao ga je dotadašnji prijatelj i suradnik policajac Dobrosav Gavrić. Nakon ubojstva policija je na lice mjesta došla brzo, ali ne i Hitna pomoć.
Ceca i Lidija su, plačući i moleći za pomoć, vukle Arkana do izlaza hotela. Ceca je zatim pokušala nagovoriti jednog policajca da službenim vozilom odveze Arkana do bolnice. Odbio ju je jer nije imao dopuštenje od pretpostavljenog. Konačno, Arkan je BMW-om prebačen u Urgentni centar. Tamo je i službeno proglašen mrtvim.

Ubojica u bijegu

Gavrić je od 2006. godine bio u bijegu, a 2011. godine je uhićen u Južnoafričkoj Republici i još nije izručen Srbiji. Proces za ubojstvo Ražnatovića ponovljen je nekoliko puta pred Višim sudom u Beogradu, a Gavrić, kasnije osuđen na 35 godina zatvora, pušten je iz pritvora 2006. godine i od tada je nedostupan srpskom pravosuđu.

Njegovi pomagači Dragan Nikolić i Milan Đuričić osuđeni su na 30 godina.

Gavrić je u JAR-u, temeljem međunarodne tjeralice koju je za njim raspisala Srbija, uhićen 2011. godine te se otada nalazi - malo u kućnom pritvoru, a malo u elitnom zatvoru u gradu Cape Town. Godinama se bori protiv izručenja Srbiji. Tvrdi da mu je potreban azil jer u Srbiji strahuje za svoj život, jer Arkan ima vojsku lojalnih sljedbenika.

Njegov identitet otkriven je kada je ubijen jedan od šefova južnoafričke mafije, Cyril Beeka. Dok se vozio, prišla su mu dva motorista i pucala u njega. Gavrić mu je bio vozač pa je i on dobio metak, ali je preživio i proveo dva mjeseca u bolnici. Nakon što je u bolnici otkriveno njegovo pravo ime, uhićen je i od tada se nalazi u zatvoru.

U svom zahtjevu za azil progovorio je o Arkanovom ubojstvu i ustvrdio da ga on nije ubio i da je jedina osoba u Srbiji koja je imala sredstva, moć i motiv za to ubojstvo tadašnji predsjednik Slobodan Milošević. On se, kaže, bojao Arkanove samovolje i nije ga mogao kontrolirati. Također, strahovao je i da bi mogao biti nezgodan svjedok protiv njega u Haagu.

Arkana je prije ubojstva Haški sud optužio za ratne zločine protiv čovječnosti koji su počinjeni tijekom rata u Bosni od 1992. do 1995. godine.

Uhitili ga 1990. i pustili

Poznato je da Arkan uhićen u Hrvatskoj krajem 1990. ali i da je po nerazjašnjenim okolnostima i pušten i hrvatskog zatvora

U razgovoru za 24 sata, prije godinu dana, Pero Kovačević, pravnik, bivši zastupnik i dopredsjednik udruge Vukovar 1991. ilustrirajući priču o lošem radu hrvatskog pravosuđa rekao da je hrvatski MUP 1991. priveo ne samo Željka Ražnatovića Arkana, nego i Vojislava Šešelja, ali su obojica pušteni.

Arkan je pušten na slobodu nakon uhićenja 29.11.1990. godine u Dvoru na Uni. To je, kako je tada u javnosti rečeno, bila slučajna, rutinska kontrola koja je zatekla Arkana sa pripadnicima paravojne formacije “Srpska dobrovoljačka garda”. Bili su naoružani i 'operirali' su po području Banovine, koja je nepunih godinu dana kasnije okupirana.

Ivan Primorac, umirovljeni hrvatski pukovnik i bivši Tuđmanov osobni čuvar otkrio je za medije prije deset godina da je Arkan zapravo uhićen jer je planirao ubiti predsjednika

- U svibnju 1990. dobio sam informaciju da muškarac pod nadimkom Akrap namjerava ubiti Tuđmana. Zajedno s kolegom sam preko jednog Crnogorca s jakim vezama među mafijom otkrio da se zapravo radi o Arkanu. Poduzeli smo sve da raščistimo i neutraliziramo situaciju - rekao je Primorac. 

Pratio je što se događa s Arkanom i kad su ga smjestili u zatvor Zagrebu. Arkan je neprestano trenirao i tražio da mu nose ogromne količine kivija kako bi bio u formi. 

- Međutim, šest mjeseci nakon što su ga uhitili, pod nikad razjašnjenim okolnostima, Arkana su pustili na slobodu. Špekuliralo se da je netko za taj 'posao' spremio milijun maraka u džep - kazao je Primorac.

Krvavi pohod Arkanovih 'Tigrova'

Dušan Viro u svojoj knjizi Slobodan Milošević-anatomija zločina  piše da su prve vojne zadaće koje je Arkanova postrojba obavljala na tlu Hrvatske bile sudjelovanje u obuci i naoružanju srpskih pobunjenika
- U jednoj od tih operacija na području Dvora na Uni 29.11. 1990. Ražnatovića je uhvatila hrvatska policija i zatvorila. Optužen je za poticanje oružane pobune i poslije šestomjesečnog pritvora u istražnom zatvoru u Zagrebu, osuđen je na izdržavanje kazne u trajanju od 20 mjeseci. Pod nikad razjašnjenim okolnostima, pušten je na slobodu i specijalnim zrakoplovom Vlade Srbije otputovao u Beograd - piše autor Viro u svom djelu.

Uskoro se Arkan vratio u Hrvatsku te je tada krenuo njegov krvavi pohod po Aljmašu, Dalju i Erdutu i istočnoj Slavoniji. Arkan i njegova postrojba u Hrvatskoj djelovala pod komandom tadašnje JNA i tajnih službi što je djelomice rasvijetlilo i haaško suđenje Jovici Stanišiću, šefu Saveta državne bezbednosti u vrijeme Miloševićeva režima.

- Jovica Stanišić će upravo u Arkanove ruke predati prvu ratnu paravojnu postrojbu, utemeljenu radi provođenja etničkog čišćenja, koja se zvala Srpska dobrovoljačka garda, a poznatija je kao 'Arkanovi tigrovi'. Odmah nakon svečanog postrojavanja 11. listopada 1990. kod manastira Pokajnica, po nalogu SDB-a(Službe državne bezbednosti) upućena je u istočnu Slavoniju.

Prema uputama nalogodavaca, pristupit će izvršavanju najgroznijih zločina kako bi etničkim čišćenjem nesrpskog stanovništva osigurali stabilnost zamišljene Velike Srbije. U pravom smislu riječi ostvarit će se Miloševićeva vizija zločinaca koji postaju ' država u senci'. Jezgru ove paravojne postrojbe čine osuđeni kriminalci, ubojice i pripadnici podzemlja. Formaciji se pridružuju i ambiciozni sitni delinkventi poput Milorada Ulemeka, vlasnika kafića iz Stare Pazove, kasnije poznatiji kao komandant Legija - objašnjava nastanak Arkanovih Tigrova autor Dušan Viro.

Ubijali na Ovčari

Veselinka Kastratović, iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava pratila je suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj i Srbiji, a sudjelovala je i u Documentinom projektu popisa ljudskih gubitaka. Svojedobno je za radio Slobodna Europa rekonstruirala dio priče o Arkanu i njegovim ljudima u Hrvatskoj.

- Znam da su pripadnici Srpske dobrovoljačke garde sigurno bili prisutni u Vukovaru u vrijeme najvećih zločina. Prema iskazima svjedoka koje sam slušala na sudu, pripadnici Arkanove jedinice bili su u Erdutu, gdje je bio i njihov centar za obuku. Osim toga, kada sam popisivala ljudske gubitke na području bivše općine Vukovar, kojoj je tada pripadalo i prigradsko naselje Klisa kod Osijeka, za pet ubijenih civila iz tog mjesta su mi njihovi srodnici rekli da imaju saznanja, odnosno da su čuli da su odvedeni u Erdut, gdje su bili 'Arkanovci'. Posmrtni ostaci tih ljudi su nađeni u masovnoj grobnici u Ćelijama - kazala je Veselinka Kastratović.

Arkana i njegove spominjalo se i na beogradskom suđenju za egzekuciju 200 hrvatskih ranjenika, ratnih zarobljenika i civila na Ovčari nakon pada Vukovara u studenom 1991. godine.

- Znam iz iskaza svjedoka da je i sam Arkan bio prisutan na sjednici takozvane 'Vlade' samoproglašene 'Autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srem' koja je održana u vukovarskom 'Veleprometu' 19.11. 1991. godine. Na toj sjednici je donesena odluka o tome što će biti s bolesnicima i zarobljenicima iz vukovarske bolnice, koji su potom ubijeni na Ovčari - istaknula je Kastratović.

Svjedoci spominju pripadnike Arkanove "garde" i u vezi s ubojstvom 11 hrvatskih civila i pričuvnih policajaca u slavonskom selu Antin i 24 ubijena civila u selu Tenja.

Za zločine u Hrvatskoj do sada nije odgovarao ni jedan pripadnik zloglasne Arkanove garde koja je imala značajnu ulogu u zločinima uoči i nakon pada Vukovara.

Arkan: Mi nismo bili koljači

Do kraja svog života, Arkan je negirao sve svoje zločine. Učinio je to i u svom posljednjem intervjuu kojeg je dao britanskom novinaru Richardu Carltonu.

Na novinarovo pitanje je li ubio mnogo ljudi Arkan mu je odgovorio: "Ali samo u poštenoj borbi. U mojoj vojsci je bilo zabranjeno koristiti nož. Mi nismo bili koljači. Znate li što je poštena borba? Borba je kao lov", kazao je Arkan te negirao umiješanost u pokolj koji je uslijedio nakon 'evakuacije' ranjenika iz vukovarske bolnice.

"Već sam rekao da ja tamo uopće nisam bio, to nije bila moja zona djelovanja. Moja odgovornost je bila do rijeke Vuke, a to nije Vukovar. Nemoguće jer nisam bio tamo", kazao je iako mu je novinar napomenuo da su ga oni koji su bili tamo identificirali.

Arkan je ubijen u 49. godini a iza sebe je ostavio veliku obitelj. Sa pet žena dobio je devetero djece od kojih je dvoje najmlađih, Veljka i Anastaziju, dobio sa 21 godinu mlađom folk pjevačicom Svetlanom Veličković Cecom.

Vjenčali su se u veljači 1995. godine. Velebna svadba bio je društveni događaj godine u Srbiji, koštala je 100 tisuća maraka, a prisutno je bilo oko 800 uzvanika. Novinari su je proglasili svadbom decenije. Slično 'royal' vjenčanje održano je prošle godine kad se ženio Arkanov i Cecin sin Veljko. 
 

Najčitaniji članci