'Nakon 28 godina kosti našeg Miroslava našli u tuđem grobu'

Supružnici Mara i Joško Balatinac iz Višnjevca kraj Osijeka konačno će, nakon 28 godina iščekivanja, pokopati svog sina Miroslava. Miroslav je imao samo 20 godina kad se prijavio braniti svoju domovinu i kad je, u rujnu 1991. godine, nestao tijekom ratnih operacija.

Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su na samo nekoliko ulica udaljenom groblju, u grobnici drugog hrvatskog vojnika, pokopanog 1994. godine, Željka Miladića iz Osijeka.

- Naš je sin određenom zabunom pokopan u grobnici tog drugog branitelja, pod drugim identitetom. Rečeno nam je da tada, 1994. godine, nije bilo DNK analize, kojom bi se mogao utvrditi točan identitet posmrtnih ostataka, pa se prepoznavanje obavljalo pregledom tijela, kostiju, zubi te eventualno odjeće i drugih stvari ako su postojale. Ta je obitelj, bez zle namjere, vjerojatno na tijelu našeg sina prepoznala nešto od svog nestalog i došlo je do pogreške. Bila sam šokirana kad su nam javili da su našli Miroslava, a vjerujem da je veći šok pretrpjela ta druga obitelj, koja je 25 godine na grob nosila cvijeće i svijeće vjerujući da je to njihov otac ili suprug - kaže Mara Balatinac (67), koja je sve ove godine tragala za svojim sinom.

Policijska istraga 

Ministarstvo branitelja nije željelo komentirati nastalu situaciju, pa smo neslužbeno saznali da je do otkrića zamjene identiteta dvaju branitelja došlo nakon istrage koju je policija provodila o počinjenom ratnom zločinu. Otkriveno je da su 1994. godine na lokaciji između Nemetina i Sarvaša pronađena tri tijela za koja se vjerovalo da su hrvatski vojnici. Kako je u to vrijeme područje Sarvaša bilo pod okupacijom, odnosno kontrolom UNTAES-a, iskopana tijela razmijenjena su za neka srpskih pripadnika vojske i poslana u Osijek.

Na identifikaciju je, između ostalih, pozvana i obitelj Željka Miladića, koji je u vrijeme nestanka imao 39 godina i također se borio na toj prvoj liniji. Iste godine, 1994., obavljen je pokop identificiranog tijela za koje se vjerovalo da pripada Miladiću. No policijska istraga provedena nedavno došla je do drugih podataka.

'Uzeo stvari i pozdravio me' 

- Mi smo zahvalni toj obitelji što su pristali da se ostaci ponovno analiziraju, ovog puta DNK analizom. Ta je analiza pokazala s 99,7 posto da se radi o našemu Miroslavu, dok je poklapanje s njima bilo manje od 50 posto. Suosjećamo s njima jer znamo kako im je sad. Njihov suprug i otac za kojeg su mislili da počiva u miru sad je opet nestala osoba - kaže Mara prisjećajući se posljednjeg dana kad je vidjela svog sina. Došao je doma iz vojarne u kojoj su boravili i rekao da mu treba crna rolka jer ga zapovjednik, s još nekoliko vojnika, šalje u Sarvaš da unište agregat za struju. U to vrijeme Sarvaš je već bio pao.

- Uzeo je stvari, pozdravio me i izašao na ulicu. Potom se vratio, zagrlio me, poljubio i rekao ‘ma vratit ću ti se ja’. Nije se vratio. Kasnije smo saznali da je njegova grupa upala u klopku. On je tad pogođen rafalno preko tijela i glave, a to se sad i pri pregledu kostiju potvrdilo, tako da nema sumnje da je to naš sin - dodaje Mara plačući.

- Kad je prije neki dan odjednom došao poziv da moramo ići na obdukciju, na patologiju, prepoznavanje ostataka, nisam se mogla s tim pomiriti i nisam htjela vidjeti njegove kosti.

I druga obitelj se nada 

Htjeli su mi pokazati i odjeću koju je imao na sebi, ali ja nisam htjela vidjeti. Dva dana prije nego što će ga pronaći, sanjala sam ga kako mi dolazi u kuću i kaže: ‘Mama, vidiš da sam ti se vratio’. Još sam u šoku - kaže mama pokazujući sinovu sliku snimljenu dva tjedna prije tragične pogibije.

- Svaka čast ovome ministarstvu i ministru, koji je konačno pokrenuo traženja naših, nakon što se godinama ništa nije radilo, niti jedno tijelo nije nađeno. Prije nije bilo DNK, što su ti dali, to si i pokopao - dodaje.

- Postupak identifikacije i sve ostalo tad su obavljale moja mama i sestra. Ne znam na temelju čega su vjerovale da je to naš tata. Tada DNK analize nije bilo. Iako smo u šoku zbog ovoga što se otkrilo, nekako smo se već navikli na stalnu tugu što tate nema, pa nam je u jednu ruku drago da je bar neka druga obitelj našla svog nestalog - kazala je kći nestalog Željka Miladića dodajući kako se i njen tata borio na toj istoj prvoj liniji i da neće izgubiti nadu da će ga pronaći.