Nakon šatoraša dobili smo tunelaše. Šaraju stupiće i slikaju murale, ali zato šute o Gospiću

Ponovno rođeni desničar Igor Štimac u svom nedavnom seksističkom obračunu sa Severinom Vučković u vezi prosvjeda za Gospić, onog kojeg je proglasio "antihrvatskim", svima je dao do znanja kako prezire gej udruge.

"Prezirem dugine boje jer su ih pacijenti oteli mojoj djeci", napisao je Štimac, etiketirajući gejeve kao pacijente i naglašavajući kako njegova djeca, eto, vole dugine boje, ali ih sad ne mogu dobiti.

Napisao je to nekako u isto vrijeme kad su u Zagrebu nepoznati, a zapravo vrlo prepoznatljivi počinitelji, prefarbavali stupiće ispred škola u plavu boju.

Grad Zagreb na nekoliko je lokacija ispred osnovnih škola postavio stupiće u obliku olovaka i u raznim bojama, kao oblik sigurnosti i kao ukras, što je naišlo na odobravanje čak i ljudi koji ne obožavaju Možemo!. Samo da bi preko noći ti stupići na svim lokacijama bili obojani u BBB nijansu plave boje.

Što bi rekao Igor Štimac, neki pacijenti oteli su djeci dugine boje.

Boysi maleri

A evo, marljivi BBB soboslikari-ličioci imali su jučer pune ruke posla u podvožnjaku kod bivšeg Vjesnika. 

Nakon što su nepoznati počinitelji išarali njihove murale s grbovima braniteljskih postrojbi - i naročito HOS-a - oslikane bez dozvole Grada Zagreba u vrijeme kad je trajala sanacija Vjesnika, u podvožnjaku bio obustavljen promet i lokacija bila ograđena policijskim trakama, Bad Blue Boysi krenuli su usred bijela dana u njihovu obnovu.

Zaustavili su promet i ugrozili vozače, a što je učinila policija?

Nije ih izbacila iz podvožnjaka u kojem je pješacima zabranjen pristup, još manje slikarima murala, a najmanje navijačkim skupinama, već je naprosto blokirala jednu traku, stopirala promet, stvorila gužve u zagrebačkoj špici i omogućila navijačima da dovrše sanaciju onoga što su već bez dozvole naslikali.

Zagreb je prije desetak godina imao šatoraše koji su nesmetano, pa i uz zaštitu policije, blokirali promet, terorizirali građane i jurišali na Banske dvore, a sad je dobio "tunelaše" koje policija štiti dok oslikavaju murale braniteljskih postrojbi.

I to murale oslikane i u nekim od "duginih boja".

Osim, naravno, HOS-ovog.

Boysi u ratu

Oni koji su "vandalizirali" već ranije vandalizirane zidove podvožnjaka kod Vjesnika ostavili su poruku "JBŠ RAT", a upravo je to bio glavni motiv djelovanja Bad Blue Boysa.

Navijačka skupina preuzela je od šatoraša štafetu pokreta otpora ljevičarima, liberalima, oporbenjacima, svima onima koji na ovaj ili onaj način smetaju HDZ-u. Branitelji su otišli u zasluženu mirovinu, ali zato su navijači uskočili na njihovo mjesto.

Onda kad se ne igraju politike i ne zastrašuju građane, Bad Blue Boysi usvajaju ulogu lučonoša sjećanja na Domovinski rat. Ratoborni navijači slave ratne postrojbe. Nekako ima smisla, zar ne?

I sve to odvija se uz odobravanje policije i šutnju gradskih vlasti. 

Šute o Gospiću

Pa ipak, navijači koji se bore protiv šarenih stupića i uz policijsku pomoć (Nisu li nekad pisali po fasadama uvredljive grafite protiv policije?) slikaju grafite, oni koji reagiraju na svaku političku krizu, koji se postavljaju kao savjest društva, izigravaju promotore domoljublja, spasitelje rodilja i borce protiv srpskih kulturnjaka, upadljivo su ovih dana šutjeli o Gospiću.

Nisu se ukazali, barem ne organizirano kako to već znaju, na prosvjedu za Gospić. Nisu otišli u Gospić da pokažu solidarnost i možda pomognu čistiti otpad. Nisu razvili transparente za Gospić.

Niti su napravili murale za Gospić.

Na prosvjedu su bili i mnogi branitelji, i to iz onih postrojbi čije murale navijači oslikavaju, ali ne Bad Blue Boysi. Kao, uostalom, ni druge navijačke skupine.

Paze na HDZ

Skupine koje se zaklinju u ljubav prema domovini i hvale se spremnošću da prve uskoče na branik obrane te domovine, nisu osjetile potrebu oglasiti se u zaštitu Gospića - i Hrvatske - od ilegalnog uvoza otrovnog otpada koji prijeti hrvatskim ljudima, hrvatskim vodama, hrvatskom tlu...

Zato što bi to naljutilo HDZ.

I zato što u njihovu rječniku domoljublje ima drugačije značenje.

Ono se iscrpljuje na uspomenama na rat i ratne postrojbe, na ZDS i HOS, na Oluju i Thompsona, na huškanje protiv Srba i bojanje šarenih olovaka pred školama.

Šute naši dječaci plavi

Ta ogromna kreativna energija, te boje i sprejevi u njihovim rukama, tu spremnost za angažman i za akciju, nekako je bila nedostatna za izražavanje podrške stanovnicima Gospića i Like.

Naravno, šutjeli su i šatoraši, stožeraši, sportaši, obiteljaši, hodači za život, molitelji i klečavci, pa su šutjeli i borbeni pripadnici navijačkih skupina koji se spremno pretvaraju u režimske postrojbe koji forsiraju nacionalne mitove, udaraju po oporbenjacima, izbjegavaju svađu s vlastima i uživaju zaštitu policije u podvožnjaku.

I to stotinjak metara od famozne Savske 66.

Navijači postojano stupaju stazama desničarske revolucije.