Nakon smrti djeteta Leonova mama ostala je bez svih prava!

Smrt malog Leona Lapaša (12) koji je sa svojom mamom Leonelom Pomper (41) bio jedan od simbola borbe za veća prava djece s invaliditetom ponovno je otvorila ovo neriješeno pitanje i sadašnje odredbe koje su izrazito nehumane. Onog trenutka kad je prestalo kucati Leonovo srce, Leonela je postala samo jedna stavka manje u sustavu. Ionako bijednu naknadu od 2.500 kuna odmah će joj ukinuti te očekivati da se nakon svih tih godina koje je provela zatvorena u kući bdijući uz dijete, doslovno preko noći vrati i društvo i odmah se zaposli kako bi mogla preživjeti. Jer za ovakve mame država ne predviđa plaćeni period žalovanja, nema psihološke pomoći, nema programa ponovne resocijalizacije niti programa s mjerama zapošljavanja. Usporedbe radi, liječeni ovisnici i zatvorenici takve programe imaju. Što je u redu, ali zašto ih nema ovako ranjiva i osjetljiva skupina društva kao što su roditelji njegovatelji?

U ožujku smo u 24sata već pisali o ovoj problematici, a Leonela Pomper tada je otvoreno progovorila o svojim strahovima, jer je znala da ima bolesno dijete u terminalnoj fazi i što ju čeka. Rekla je tada da se većina roditelja kroz godine skrbi o djetetu razboli od silnih stresova, a kad djeteta više ne bude država na izmučene majke u trenu zaboravlja i očekuje da se odmah vrate u društvo, kao da njihov prethodni život nije ni postojao. Sedam mjeseci nakon te izjave Leonela je izgubila svog malog sina. Događa se upravo ono čega se najviše bojala. No Leonela je, uz svu golemu tugu i bol, odlučna izboriti se za promjenu zakona.

- Borit ću se za to svim snagama. Bit će to i Leonova posljednja zadaća – kaže neutješna majka koja posljednje desetljeće praktički nije izašla iz kuće jer joj je život bio podređen djetetu koje je oživljavala na dnevnoj bazi.

Majke djece s invaliditetom duboko je potresla smrt malog Leona, ali jednako tako i činjenica da je njegova mama sada prepuštena sudbini jer joj je država istog trena okrenula leđa. Odlučnije su nego ikad da se izbore za izmjenu Zakona o socijalnoj skrbi, pa je jučer društvenim mrežama počela kružiti peticija naslovljena na premijera Andreja Plenkovića.

- Smatramo da je država u slučaju smrti djeteta s teškoćama dužna pokazati suosjećanje prema roditelju i obitelji. Stoga ćemo inzistirati na tome da se roditeljima osigura pravo na status roditelja njegovatelja još minimalno šest mjeseci nakon smrti djeteta. Jednako tako, želimo da se roditeljima osigura psihološka pomoć, kao i svi drugi oblici pomoći koji će im omogućiti resocijalizaciju nakon višegodišnje izolacije. Inzistiramo i na programima pomoći pri zapošljavanju kako bi se roditelji mogli vratiti na tržište rada – ističe Sabina Lončar iz zagrebačke Udruge Sjena te dodaje da Ministarstvo socijalne skrbi roditelje njegovatelje očito smatra robotima koji se nakon godina brige o bolesnoj djeci mogu već drugi dan nakon smrti djeteta prijaviti na Zavod za zapošljavanje i početi raditi kao da se ništa nije dogodilo.

Predsjednica splitske Udruge Anđeli, Dijana Aničić, ističe da se svaki roditelj koji se odluči na skrb o teško bolesnom djetetu zapravo odriče prava na vlastiti život.

- Pod krinkom zapošljavanja roditelji stupaju u, nazovimo, "radni odnos", koji to zapravo nije. To je izrabljivački odnos u kojem nema satnice, radnog vremena, bolovanja, slobodnih dana, godišnjeg odmora... Tu je samo naknada od 2.500 kuna za rad od 24 sata na dan. I na kraju korisnik statusa, nakon smrti djeteta, ostaje na cesti kao kakva islužena krpa, nesposobna za budućnost – govori Dijana Aničić.