Nakon što mu je Srbija doslovno eksplodirala u lice, Vučić vodi izmišljene ratove s Hrvatskom

Aleksandru Vučiću njegova Srbija doslovno je eksplodirala u lice.

Poput tempirane bombe kojom se sadistički godinama poigravao. 

Eksplodirali su rafali u Beogradu i Mladenovcu, eksplodiralo je nasilje, eksplodirala je psihopatologija pojedinca, ali i društva, eksplodirao je čitav sustav, kao što je na ovotjednim prosvjedima u Beogradu eksplodiralo nezadovoljstvo građana.

A koga Vučić spominje? Hrvatsku.

"Iskoristili tragediju"

Prije dva dana u jednom televizijskom intervjuu, nimalo slučajno na postaji koju prosvjednici žele zabraniti zbog promocije nasilja, Vučić je odgovarao na pitanje voditelja zašto je upravo on ovih dana bio u središtu pažnje hrvatskih medija. "To je zato što nešto dobro radim za ovu zemlju, a ne zato što su se zabrinuli za Srbiju".

Jutros je, pak, ponovio sličnu misao. 

"Svi su nas napali i mislili su iskoristiti našu tragediju i Hrvatska se posebno ističe tu", izjavio je u jednom intervjuu. "Ja mislim da nitko njihov, njihov predsjednik ili premijer, nikad nije dobio takav publicitet kakav ja imam u njihovim medijima. Što mislite zašto je tako? Je li to zbog prevelike ljubavi ili prevelike brige?".

Raspada se po šavovima

I tako, dok se njegova Srbija raspada po šavovima, utapa u frustracijama, grca u lažima i nacionalističkim mitovima, koprca u mafiji, kriminalu i besperspektivnosti, i dok tisuće građana izlazi na ulice prosvjedujući protiv Vučića i njegova društva, predsjednik Srbije aktivira otrcane miloševićevske trikove i proziva dežurne neprijatelje.

Nemojte gledati Vučića, gledajte Hrvatsku.

Nemojte spašavati Srbiju od Vučića, spašavajte Vučića od navodno zlonamjernih Hrvata.

Jer on je ipak najveća žrtva.

Vučić, naravno, nije na naslovnicama hrvatskih medija bio zato što je "nešto dobro napravio za Srbiju". Srbija, uostalom, to sama otvoreno pokazuje od krvavih pokolja u školi i na dječjem igralištu, kad je postala svjesna koliko je njezino društvo pod Aleksandrom Vučićem duboko propalo.

Hrvatska kao pokriće

No Vučić ponovno koristi Hrvatsku kao pokriće kad god se nađe u nekom škripcu ili pod domaćim pritiscima. Pa onda zajedno sa svojim tabloidima kreće u rat protiv "ustaša", mahnito juri u Jasenovac, nabacuje se floskulama o nekakvoj prijetnji iz Hrvatske, o ugnjetavanju i ustašluku, o tome da su mu ustaše pobile obitelj, a sada i o tome da je on žrtva hrvatskih medija.

Na tome je dosad homogenizirao svoje pristalice, na tome je neutralizirao kritike i podgrijavao sve one mitove koji su usađeni u genetski kod srpskog društva još od Slobodana Miloševića, produbljeni pod Vojislavom Šešeljom i sada kulminiraju pod Vučićem.

Kad god zagusti, udari na Hrvate.

Kako bi se makar malo skrenula pažnja sa činjenice da je Vučić potpuno izgubio glavu nakon groznih pokolja. Kako bi se zaboravile njegove tragične izjave, promašene interpretacije, pogrešne informacije, suluda obećanja da će uvesti smrtnu kaznu ili da će poslati policiju na djecu u školama. Ali i kako bi se kamuflirala prava istina o stanju Vučićeve Srbije.

Hrvati drže Vučića na naslovnicama, pa se Vučić nada da će ga Hrvati održati na vlasti.

Tako to obično biva s autokratima.

Krivci, a ne spasitelji

Kad drže čitavu zemlju u rukama, onda snose odgovornost za činjenicu da se ta zemlja u njihovim rukama raspada na tisuće tragičnih komadića. Vučić ne može glumiti spasitelja, kad je godinama bio kreator kaosa, inspirator nesreće i tragedije. 

Ovotjedni prosvjedi u Srbiji ciljano udaraju na sve ono na čemu Vučić godinama parazitira. Na komercijalne televizije, medijsko nasilje, nacionalističke mitove, izmišljene neprijatelje, na kult ličnosti, na sve one pojave kojima je Vučić zatrovao Srbiju, a njezine građane pretvorio u taoce njegovih ambicija i metoda vladanja.

Pojačani kontrast

Ipak, skretanje pažnje na Hrvatsku ne može Vučiću poslužiti kao alibi i dodatno podgrijavanje mržnje prema dežurnim krivcima, koliko može osvijestiti sve veći kontrast između njegove Srbije i današnje Hrvatske.

Koja je članica Europske unije, čiji građani imaju jasniju perspektivu i bolji standard, koliko god i sami bili taocima HDZ-ove vladavine. 

Nažalost, Aleksandru Vučiću kao samozvanom autokratu više odgovara da Srbija ostane ovakva ili postane još gora. Da građani željni promjena naprosto napuste državu, kako to čine i mnogi hrvatski građani, olakšavajući tako HDZ-u ostanak na vlasti. A ostaju oni kojima se može manipulirati, koje se može medijski preparirati, kupovati ili kontrolirati.

A onda prigodno i huškati ritualnim spominjanjem Hrvatske.