Zdenko Premzl za svoj rođendan je poželio samo mir, blagostanje i zdravlje. U Domu Senior Care u Križevcima prijatelji su mu otpjevali ‘Sretan rođendan’
ZDENKO IZ KRIŽEVACA:
'Napunio sam 106. Tajna? Živite normalno, a bude kak’ Bog da'
Čitanje članka:
2
min
Samo da je mira, zdravlja i blagostanja. To si želim za rođendan, rekao je Zdenko Premzl. Jučer je u Domu Senior care u Križevcima napunio 106 ljeta. Za poklon je dobio i violinista, koji je odsvirao "Sretan rođendan", dok su ostali korisnici Doma pjevali.
- Tajna za ovako dug život? Ma, živite normalno, a bude kak' Bog da - rekao je Zdenko, koji najviše voli provoditi dane čitajući i gledajući televiziju. Uživa i u tome što ima šest praunučadi.
Rođen je 25. srpnja 1919. godine u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Živio je u četiri države, iskusio dva rata, a u domu živi posljednjih pet godina. Njegova supruga Olga Marija (96), njegova velika ljubav s kojom je proveo u braku 71 i pol godinu, preminula je prije deset godina.
Premda je napunio 106. Zdenko svoje godine odlično nosi. Pamćenje ga još dobro služi, čita bez naočala jer je na jednom oku promijenio leću i još pomalo hoda. No ne želi koristiti štap, nego se oslanja o crveni kišobran koji je uvijek uz njega.
Vrijeme krati i pisanjem, svoje uspomene napisao je u knjizi. Ona je još rukopis na više od 400 stranica. Bio je i u Americi, gdje ima dvije unuke i šestero praunučadi.
- Starija kći ima četvero djece, a mlađa dvoje. Obje su otišle u Ameriku i ostale, starija je tamo sad profesorica na Fakultetu kompjutorskog inženjerstva i na listi je najboljih na svijetu, jedina je žena na toj listi. Mlađa je pak dobila vizu na američkoj lutriju i otišla. Moji roditelji su bili jako žalosni, pogotovo moja mama, koja je znala govoriti da smo ostali kao bez krila. I mlađa je direktorica marketinga u jednoj multinacionalnoj korporaciji - otkriva Zdenkova kći Štefanija (78), doktorica kemije.
- Moji roditelji su imali samo mene, jednu kćer. Lijepo su živjeli, skladno, uvijek su se od rane mladosti brinuli za moje obrazovanje. S pet godina poslali su me učiti klavir i njemački jezik kod jedne gospođe. Potom sam išla u glazbenu školu. Moj otac je svirao violinu, ja klavir pa smo često skupa vježbali. Na repertoaru su nam bili Jacques Offenbach, Johann Strauss ‘Na lijepom plavom Dunavu’, Enrico Toselli ‘Serenata’... - priča Štefanija te se prisjeća kako su znali ljeti otvoriti prozore pa bi ih i susjedi slušali.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
