Naši mladi znanstvenici imaju sjajne ideje, trebalo bi ih češće saslušati i - poslušati...

Hrvatski matematičar Matija Bucić osvojio je jednu od najprestižnijih nagrada u Europi. Njegova kolegica Nina Kamčev također je nagrađivana za rad u istom području, većini nas potpuno apstraktnoj teoriji grafova i mrežama. Matija matematičku karijeru gradi na svjetskim sveučilištima, dok se Nina odlučila vratiti u Zagreb. I otvoreno nam kaže: “Hrvatska je dobro mjesto za znanost, ali - mladi znanstvenici zaista nemaju dovoljno poticaja kako bi radili na razini kompetitivnog okruženja današnje globalne znanosti”.

A taj svijet je opak. Naše se mlade znanstvenike, pak, zatrpava s golemom satnicom, administracijom, projekti se financiraju na razini EU projekata od nekoliko godina, nakon čega dio njih ostaje na cesti s doktoratom. Istovremeno, gledamo pravi kaos, barem kad se govori o inflaciji kojekakvih studija, veleučilišta, sveučilišnih programa, sve manjem broju studenata, a među njima sve većem broju koji visoko obrazovanje nastavljaju u inozemstvu. Akademska zajednica u Hrvatskoj se pritom zaključala, čitamo o privatnim zabavama rektora najvećeg sveučilišta za odabrane dekane, čuvaju se pozicije i vode mrtve bitke.

I zato smo odabrali dati glas onima koji hrvatsku znanost predstavljaju na istinski dobar način - vlastitim talentom, znanjem, zalaganjem i željom da to znanje prenose na mlade. Nina Kamčev je jedna od tih kvalitetnih ljudi. Bilo bi sjajno kad bi se naša akademska zajednica više bavila idejama i problemima mladih u sustavu, a manje politikom. Onda bismo vjerojatno vidjeli i kako nam sveučilišta zauzimaju bolje pozicije na globalnim listama najuspješnijih, a više mladih bi ostajalo graditi znanstvene karijere upravo u svojim gradovima.