Ne izlazi iz stana: Goran ima 300 kg i ne može smršavjeti

Obično medvjedice tijelom štite svoju mladunčad, a u našoj obitelji je to obrnuto. Ovdje sam ja medo, a mama je mladunče, počeo je sa smijehom Zagrepčanin Goran Lončarić (23) priču o svojim prekomjernim kilogramima.

Zbog gotovo 300 kilograma , ali i zdravstvenih problema koje su ti kilogrami prouzročili, Goran više od godinu dana nije izašao iz stana, a više od tri godine s prijateljima nije prošetao centrom Zagreba.

POGLEDAJTE VIDEO:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Sve što želim je ponovno prošetati parkom i družiti se. Ništa mi drugo u životu ne treba - opisuje svoju najveću i jedinu životnu želju Goran, čiju je tužnu sudbinu otkrila ekipa 'Provjerenog' Nove TV . Iz stana u kojem živi s majkom Biserkom (60) izlazi samo kad mora na liječnički pregled. Tad vozilo sanitetskog prijevoza dođe po njega, uz tuđu pomoć liftom se spusti pred zgradu i uđe u kombi. Posljednji takav Goranov 'izlazak' bio je u rujnu prošle godine i zbog teškog stanja u kojem se Goran nalazi nije prošao bez poteškoća.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Ne mogu dugo stajati, umorim se hodajući od sobe do kupaonice ili do balkona. Što da vam kažem?! Osjećam se grozno . Kao da sam zatvoren u kavezu iz kojeg nema izlaza - govori Goran, koji bez obzira na sve ne skida osmijeh s lica. Vedar duh mu, tvrdi, pomaže da se nosi sa situacijom u kojoj se nalazi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Problemi su počeli kad sam kao devetogodišnjak s mamom i sestričnom doživio tešku prometnu nesreću . Na naš je automobil naletio kamion, a ja sam od siline udarca ispao kroz prednje staklo. Sav sam se polomio i zaradio teški potres mozga - prisjeća se Goran dodajući da je zbog posljedica nesreće dvije godine bio nepokretan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Ležao sam u krevetu, jeo i spavao. Kilogrami su se počeli nakupljati i u kratko vrijeme sam kao desetogodišnji dječak imao oko 150 kilograma - govori.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Liječnici mu nisu davali prevelike nade da će ikad stati na svoje noge, no mama Biserka nije odustajala od njega i činila je sve što je bilo u njezinoj moći da Goran prohoda. Zahvaljujući vježbanju, rehabilitaciji i velikom trudu, Goran je prohodao uz pomoć štaka.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Uspio sam se donekle oporaviti. Mogao sam se baviti sportom, igrao sam nogomet, rukomet, odbojku. Odlazio sam na natjecanja iz karatea i osvajao medalje. Najveća ljubav bili su mu izviđači , no unatoč aktivnostima vječito sam vodio rat s kilogramima - govori Goran uspoređujući se s golemom spužvom koja upija sve čega se domogne.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Gorana najviše zabrinjava to što se deblja unatoč tome što ne jede velike količine hrane.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- U potpunosti sam s jelovnika izbacio slatkiše, ne jedem grickalice, a i kruha sam se odrekao. Mnogi se čude kad vide količinu hrane koju pojedem, jer je ona vrlo često manja od one koju su oni u stanju pojesti - govori Goran dodajući da liječnici ne mogu sa sigurnošću reći što uzrokuje njegovu debljinu te da su svi nalazi koji bi mogli potvrditi uzrok njegova prekomjernog debljanja uredni.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Svojedobno sam bio na liječenju u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu, gdje su me podvrgnuli strogoj dijeti . Unatoč tome, tijekom boravka u bolnici uspio sam ‘natući’ dodatnih osam kilograma. Kako sam se mogao toliko udebljati u bolnici, gdje sam trebao smršavjeti - ogorčeno se pita Goran, koji zbog zdravstvenih problema uzrokovanih kilogramima pije veliku količinu lijekova . Vjeruje kako i oni imaju utjecaj na njegove kilograme.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Endokrinolog profesor dr. sc. Mirko Koršić ima drugačije mišljenje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Teško mi je govoriti o konkretnom slučaju, ali smatram da je u ovako mlade osobe pretilost najvjerojatnije uzrokovana genetskim poremećajem centra u mozgu koji regulira unos i potrošnju energije - tvrdi profesor Mirko Koršić dodajući da mladić jede, a ne troši kalorije koje je unio u organizam.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Može on jesti i malu količinu hrane, ali ako je ne potroši, tad je normalno da se deblja. Zbog konstantne fizičke neaktivnosti nije ni potrebno da jede puno, a da se kilogrami nakupljaju - smatra Koršić. Mišljenja je da bi mladić najprije trebao promijeniti stil života , a da bi to mogao, potrebno mu je postaviti dobru dijagnozu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Najprije treba poraditi na uklanjanju komplikacija koje uzrokuju prekomjerni kilogrami. Dakle, liječiti bolove u leđima, otežano disanje i druge probleme. Nema smisla najprije počinjati s fizičkom aktivnošću jer mladić zbog križobolje neće moći hodati, vježbati i tako skidati kilograme - pojašnjava profesor. Smatra da debljina nije samo njegov nego i problem okoline u kojoj živi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Izgubi li i jedan jedini kilogram, to je za njega jako dobro i motivirajuće. Bojim se da neće biti dobro nastavi li živjeti kako trenutačno živi - govori Koršić i zaključuje da lijekovi koje mladić uzima zasigurno nisu krivac prekomjernih kilograma. Stručnjaci tvrde da bi Goran morao razmisliti i o operaciji smanjenja želudca.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Liječnici govore kako najprije moram smršavjeti najmanje 20-30 kilograma kako bih bio kandidat za takvu operaciju . Boje se operirati me u ovakvom stanju. Jednaki strah dijele i liječnici koji bi mi morali operirati kralježnicu jer su mi zbog težine potpuno oštećena četiri kralješka u donjem dijelu leđa - tvrdi Goran.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Profesor Koršić smatra da mu kilogrami predstavljaju puno veću opasnost nego operacije. Zbog stanja u kojem se nalazi Goran 24 sata na dan ovisi o pomoći majke Biserke . Otac mu je poginuo prije nego što se on rodio, pa ga nikad nije imao prilike upoznati.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Ne znam što bih da nemam mame. Ona mi je sve na svijetu. Odijeva me, svlači, kuha, pomaže mi otići na toalet - iskreno govori Goran. Svjestan je da je mama prisiljena povremeno ga ostaviti kako bi obavila kupnju ili otišla do liječnika.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Voljela bih kad bi se našao netko tko bi mi mogao uskočiti na nekoliko sati tjedno i biti s Goranom dok mene nema. On može biti sam kod kuće, ali ako u tom trenutku mora na toalet, netko mora biti pored njega da mu pomogne - govori mama, koja je operirala rak dojke, zbog čega se mora redovito kontrolirati i odlaziti k liječnicima. Goranove potrebe, kao i svaka druga majka, Biserka uvijek stavlja ispred svojih.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Zbog bolova u leđima Goran često gubi osjet u nogama. Često mi zna govoriti kako mu se čini da lebdi - govori Biserka, koja bdije nad svojim sinom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

On zbog otežanog disanja i zatvaranja gornjih dišnih putova tijekom spavanja noći provodi u sjedećem položaju.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Goran spava sjedećki jer jedino tako može disati. U ležećem položaju njegov mozak ne dobiva dovoljnu količinu kisika - dodaje Biserka, koja Goranu daje odjeću šivati po mjeri. Zbog činjenice da žive samo od njezine mirovine, Goranu trenutačno može priuštiti tri majice na kratke rukave i troje hlače.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- Kad ih potrga i kad skupim novca, kupit ću mu druge - tvrdi Biserka. Goran bi volio biti poput vršnjaka, zarađivati i tako pomoći svojoj mami.