I ako Vatikan ne prizna Međugorje kao svetište, broj hodočasnika se neće smanjiti. Bit će to mjesto molitve koje godišnje posjeti više od 850.000 ljudi, najviše Talijana
Nema brige: Priznali ih ili ne, unosan biznis se nastavlja...
Međugorje je u zadnje 34 godine posjetilo oko 30 milijuna vjernika, od čega 21 milijun stranih hodočasnika. Godišnje ostvaruje oko 90 milijuna eura ukupnog prihoda i gotovo dva milijuna noćenja.
Do tih brojeva je došao dr. sc. Vencel Čuljak, autor doktorske disertacije “Fenomen Međugorje kao svjetski brend i top destinacija vjerskog turizma”, u kojoj donosi zanimljive podatke o Međugorju kao turističkoj destinaciji i pokazuje da ono može postati svjetska top destinacija vjerskog turizma.
Ukupni prihod destinacije vjerskog turizma u Međugorju od 1981. do 2013. godine iznosi 2,85 milijardi eura i 65 milijuna ostvarenih noćenja.
- Najveći problem Međugorja, koji je svjetski brend, je neorganiziranost tržišta, odnosno kaos koji tamo vlada. I premda su sad svi tamo izgubili i glavu i pamet zbog ovoga što se sad događa s Vatikanom, mislim da se broj hodočasnika neće smanjiti čak i ako Međugorje ne proglase svetištem - kaže nam Čuljak.
''Međugorje je mjesto za molitvu, a ne svetište''
Naime, u dokumentu koji je Kongregacija za nauk vjere predala Papi stoji: “Međugorje je mjesto za molitvu, ali nije svetište”. Sad se čeka papa Franjo, koji će dati posljednju riječ o Međugorju nakon što prouči dokumentaciju.
- Sad godišnje tamo dolazi oko 850.000 hodočasnika, možemo reći do milijun. I već neko vrijeme godišnje stiže 1000 autobusa manje. Razlog nije neproglašenje službenim svetištem već ekonomska kriza, smanjene platežne moći, ali i loša organizacija koja turistima koji dođu na nekoliko dana treba ponuditi još zanimljivih vjerskih sadržaja - objašnjava nam dr. Čuljak te dodaje kako od stranih turista čak 80 posto hodočasnika čine Talijani, koji u prosjeku ostaju od tri do tri i pol dana.
Za usporedbu, u francuski Lourdes godišnje dođe oko šest milijuna ljudi. To svetište je po prihodima na trećemu mjestu u Francuskoj, odmah poslije automobilske i naftne industrije.