Nemaju hrabrosti za Josipa Broza Tita, ali zato predlažu dodjeljivanje ulice Milki Planinc

U studenom prošle godine Možemo! je odbio zahtjev SDP-a da se Zagrebu vrati ime Josipa Broza Tita pod obrazloženjem da su obnova od potresa i zbrinjavanje otpada važnije teme od "polariziranja sugrađana".

A prošloga tjedna Možemo! je predložilo da se u Fond imena za imenovanje javnih površina uvrsti ime Milke Planinc, političarke, partizanke i prve premijerke u nekoj socijalističkoj državi.

"U Fondu je već niz cijenjenih imena, kriterij je da su te osobe dale doprinos za Zagreb, kulturni, ekonomski ili neki treći", objasnila je Rada Borić, čelnica Odbora za imenovanje ulica. "Što se konkretno tiče Milke Planinc, mogu reći da je ona bila naša prva premijerka, ali upitno je kako ćemo vrednovati njezin doprinos".

I doista, kakav je doprinos Milke Planinc?

Ideološki, politički, ekonomski, antifašistički, nacionalni...

Prva premijerka

Bila je istaknuta revolucionarka i članica partizanskog pokreta, kao i Josip Broz koji nema trg u Zagrebu i kao Franjo Tuđman koji ima trg u Zagrebu.

Kao čelnica Centralnog komiteta SK Hrvatske dala je uhititi hrvatske proljećare, a kao prva premijerke neke socijalističke države provela je program stabilizacije koji je uslijed općih nestašica uveo bonove na gorivo i vožnju "par nepar", a uzimala je od građana i depozit prilikom prelaska granice, obično u potrazi za špecerajem u Austriji ili Trstu.

Ona je bila prva hrvatska premijerka. Jadranka Kosor bila je druga.

I zapravo, Kosor se kao premijerka nosila sa sličnim ekonomskim i gospodarskim problemima kao i Milka Planinc, koju su zvali "željeznom lady", sjetimo se samo onog čuvenog "harača". I bila je gotovo jednako popularna kao Kosor, koji je ničim izazvana upala na čelo korumpiranog HDZ-a nakon Ive Sanadera.

Hoće li sutra i Jadranka Kosor dobiti svoju ulicu u Zagrebu?

Bleiburg i Proljećari

Ime Milke Planinc opterećeno je mnogim optužbama: za ratne zločine na Bleiburgu, za uhićenje proljećara, za služenje tvrdoj struji Saveza komunista, za nepopularne ekonomske mjere, neki kažu i za djelovanje Udbe u inozemstvu...

Kao što je, uostalom, i ime Franje Tuđmana, koji u Zagrebu ima i trg i spomenik, opterećeno haškim presudama, pretvorbom i privatizacijom, tajkunizacijom,  korupcijom, autokracijom, odbijanjem oporbenih gradonačelnika, izolacijom Hrvatske...

A kad je već Možemo! spreman dati ulicu Milki Planinc, zašto se boji dati trg Josipu Brozu, čije ime ima veće simboličko značenje, težinu i važnost? Ako ništa drugo, on je bio vođa antifašističkog pokreta i osnivač Saveza komunista koji je Planinc postavio za premijerku. 

No za to zagrebačka vlast nema sluha, a ni hrabrosti.

Otkud onda Milka Planinc?

Hrvati u NOB-u

Bivša jugoslavenska premijerka, inače rođena u Drnišu, bila je glavna zvijezda jugoslavenskih viceva, a u svom posljednjem intervjuu za Jutarnji list 2007. godine poslala je politički važne poruke.

Primjerice, o tome da ju "smeta kada se želi napraviti razdor između boraca NOB-a i branitelja iz Domovinskog rata  jer su oba rata bila oslobodilačka i antifašistička". Ponavljala je da je "Hrvatica i to nikada nije skrivala", otkrivala da su u partizanima "spontano, a ne po direktivi, često pjevali i Lijepu našu, Još Hrvatska ni propala dok mi živimo i mnoge druge hrvatske pjesme i budnice", te da su se "borili za Hrvatsku, ali i Jugoslaviju, jer su željeli bolji svijet".

"Borila sam se za Hrvatsku", kazala je Planinc. "Kakva bi ta Hrvatska bila da nije bilo partizana? Ni ja nisam znala ništa o komunizmu, osim da se borim za to da svi ljudi budu ravnopravni i zadovoljni".

Treba li, dakle, dati ulicu Milki Planinc zato što je bila partizanka? Ili zato što je bila socijalistička premijerka? Ili zato što je bila Hrvatica?

Nema lijepih uspomena

Hrvatska nema lijepih uspomena i asocijacija na Milku Planinc, neovisno o tome koliko bogata bila njezina biografija. Kao što, uostalom, dobar dio Hrvatske i Zagreba nema lijepe asocijacije ni uspomene na Franju Tuđmana koji ima svoj trg i spomenik. 
Ili na Josipa Broza kojemu Možemo! ne želi dati trg ili spomenik.

Njihova politička težina ipak je bila neusporedivo veća od političkog opusa Milke Planinc. 

Pa ipak, za mnoge Tuđmanova povijesna uloga kao prvog hrvatskog predsjednika dovoljno je velika da bi mogla poništiti njegovo negativno političko nasljeđe, dok istodobno ni Titova politička veličina u svjetskim razmjerima nije dovoljna da se zanemare njegovi politički grijesi.

A sada u cijelu kombinaciju upada Milka Planinc.

Trče u zagrljaj ideologije

I dok je Možemo! čitav svoj mandat tvrdio kako želi pobjeći od ideoloških tema koje bi polarizirale građane i da bi se radije bavio komunalnim temama, ubacivanjem imena Milke Planinc pojurili su ravno u zagrljaj (jedne) ideologije. 

U Titovu slučaju makar bi se slavio antifašistički pokret. Kod Milke Planinc slavila bi se činjenica da je bila prva žena na čelu socijalističke Vlade u crnom mraku redukcija, nestašica i neslobode.

Za što Možemo! ima više hrabrosti?

Lako je maknuti četiri ulice nazvane po dužnosnicima NDH. Tito i Milka Planinc puno su teže odluke.